Neka za duÅ¡u plastiÄnosti stara poslovica bude preobražena pesimistiÄnom persiflažom: uprkos vjetru nevidljivi pauci su premrežili nebesa. Jeziva marljivost tkanja ceri se subverziji kritike, nedosežno njenim rovcima i krticama. ÄudoviÅ¡na mikstura ima svoje meridijane i paralele, te je sićuÅ¡an ćar ukoliko batrgajuća intima plijena taÄno mapira korijandolu u kojoj je dolijala, namjesto da bubri u blaženstvu neznanja, obasjana koloritom glokalizma. Evoluirala je nasuÅ¡nost RijeÄi, kao i njena leptira Slike, u anoreksiji informacije, iskopnila na stogoj dijeti razmjene i opticaja roba, frapantno se emancipiravÅ¡i od nekadaÅ¡nje privilegije do danaÅ¡njeg iznudjena ovisniÅ¡tva. Malo Å¡ta mijenja na stvari i to Å¡to se uglavnom prepo-zna Äija je germica kriÅ¡om tutnuta u virtualno zamijeÅ¡eno, baÅ¡ kao Å¡to je svejedno, Å¡to joÅ¡, tu i tamo, egzistira nehinjena bezkvasnost tog hljeba komunikacije. Informacija nadolazi, buja, kipi paralelno, komotno i nesmetano sa Å¡irenjem podljeva zaprimljenog Smisla. Elektronska, pogotovo. A distribucija te hranljive junk food najbrojnijem i najproždrljivijem staležu, masi konzumenata, nimalo se ne obazire na asketizam i bojkot enklava margine. Niti je zabrinjava Å¡trajk distance, kao ni revolt odolijevanja, joÅ¡ manje protest lu?aÄkom koÅ¡uljom ironije. Nietzsche se ne bi niÅ¡ta bunio Å¡to mu je Äuveni aforizam napala gljivica prefiksa: Mc-world utoliko je sliÄniji Äovjeku Å¡to i on ima stražnjicu. "A svakom je njegovo dupe dinja", garnirao bi deduktivno Žika Pavlović. I eto Äarobne formule medijske manipulacije: mentalni zatvor, emocionalni klistir. Ritam sekcija otkucava tempirano: red pljuvaÄke, red sline, da nepotrebno ne Å¡irimo asortiman izluÄevina, u Å¡to je strpan i sabijen feed back.
Fakat sofisticiranom transmisijom implodira u voajerizmu ne remeteći mazohizam metaforiÄne žrtve, niti pak prekidajući, niti ublažavajući transcendentnost doslovne. StraviÄnom brzinom eteriÄno se mimoilaze saosjećajnost i traumatiÄnost, plitko mimetiÄno, fetiÅ¡istiÄki glatko po uzoru na gluhoću nasilja koje zasipa krike boli, uvijek tudje. Mediji nesreću rasparÄavaju na porcije, rasprÅ¡uju u plankton, pouzdavajući se u neutoljivost svijesti, prethodno pozorno preparirane u preporoznu i prepropusnu, a da ne bi omaÅ¡kom naruÅ¡ili 'izbalansiranu neravnotežu dobra i zla' zbilje, inaÄe tako Äarobno smiksanih u neprohodnost izreke "od kad je svijeta i vijeka". I Å¡ta mari ako je homo consumans Äas adresat niÅ¡tavnog i laži, a Äas opet iscije?en, tranžiran, isparen u tako sazdanu poruku. Ipak danas blaziran, a tek prekosutra obr(l)aćen flegmom u spam, u transu mantra mediokritet i odgoni demone savjesnosti. Da li je uživljen u obje uloge u paraboli o žabi i Å¡korpiji, odakle povrÅ¡no baÅ¡tini i kamÄi nedodirljivost zlosutnom znaÄenju.
Naime, nagodba o prijenosu preko vode legla je tek poÅ¡to je unajmljenoj naivi amfibijice zajamÄeno rijeÄju, da Äim drugim, da neće biti smrtno probodena. Medjutim, posred matice bocnuta žaba strada i umirući tone skupa sa svojim jockey-om, no za basno-slovne replike redovno pritjeÄe joÅ¡ toliko vremena. Na pitanje zaÅ¡to, otrovna nakaza strusi, za boga miloga, pa zar može protiv svoje prirode? I s pravom se opire analoÅ¡koj sugestiji ovakve inscenacije i odbija sastrugati opskurni talog infantilna dramoleta. DoduÅ¡e samo zbog toga Å¡to se pretežno kalunerijski zamajava stjenicama sopstvene dovoljne upućenosti i valjane obavijeÅ¡tenosti naÅ¡ stub javnog mnijenja, decent citizen kastinske osrednjosti, dok 'bišće' doznaÄenu i doturenu nelagodu po kojoj i zaudara. Aposteriornom subjektu deÅ¡ifriranja Svijeta, kontuzovanom nakon svih agresivnih deskripcija post-izama, na žalost od uzmaka u Markuzeov amanet 'velikog i nepokolebljivog odbijanja represivne tolerancije' preostalo mu je jedino veliko prebijanje. Njegov ulog je do zla boga smrÅ¡avjeli adut radoznalosti naspram invazije hiperprodukcijskih kojeÅ¡tarija. U tretmanima depersonaliziranja mediji su gordo zaposjeli prijestolje i prednjaÄe u perfidnoj torturi sumanutim sadržajima zbrisavÅ¡i rutinerskom lakoćom sve nijanse i razlike izme?u skarednog i dostojnog, takta i neukusa, vjerodostojnog i poloviÄnog, jeftinog i odgovornog, basta, jer pruga, izdubljena u korito, zamazanih binarnih opozita vodi unedogled.
Internirana u pojas psovke, u Å¡aÅ¡avu nepredvidljivost ljame u kavezu, fragilna kazaljkica recepcije, kastrirana za stvarno, kompenzirana fantazmom, obuÄila se postepeno posluÅ¡no poskakivati na predvidljivoj skali celera reakcija i raspoloženja. Grimasa Å¡okiranosti, hop-la, u hipu se produlji u boru osmjehnutosti trivijalnim, i natrag, iz thriller utonulosti propne u navijaÄki delirij. Nije iskuÅ¡enika ekrana, spodobu voluptuoznosti, teÅ¡ko zamisliti ni u zahtjevnijoj pozi prosvijećenosti kako umaÄe prste u navlaženu vaginu, Äisto da olakÅ¡a listanje novina, dok se zgražajući propituje o dimenzijama trgovine ženama, upavo kao Å¡to sondira karikatura strip-kadra s omota Buldožerova debi-albuma "Pljuni istini u oÄi". Truli iznutra mandarin samoživosti, zavaljen u fotelji i podmiren izvjeÅ¡tajem o onom napolju. Potpuri izveden koktel injekcijom imaginativnog cross-reading postupka, samo za njega se puÅ¡ta evergreen uzalud prteći patogene nanose zametene percepcije:
.karikature proroka.Bush i Osama.u disleksiÄnom razgovoru G-8 ponovno o siromaÅ¡nim. na obzoru niÅ¡ta novo, sve već vidjeno.ÄudoviÅ¡te iz moÄvare.kriminala policiji preko glave.Å¡ine unosan otpad.nike promovira. gole vedete. |
Aktuelni broj |
Naslovnica |
Impressum |
Sadržaj |
O autorima |
Najava |
Donacije |
Arhiva 
