Neka za dušu plastičnosti stara poslovica bude preobražena pesimističnom persiflažom: uprkos vjetru nevidljivi pauci su premrežili nebesa. Jeziva marljivost tkanja ceri se subverziji kritike, nedosežno njenim rovcima i krticama. čudovišna mikstura ima svoje meridijane i paralele, te je sićušan ćar ukoliko batrgajuća intima plijena tačno mapira korijandolu u kojoj je dolijala, namjesto da bubri u blaženstvu neznanja, obasjana koloritom glokalizma. Evoluirala je nasušnost Riječi, kao i njena leptira Slike, u anoreksiji informacije, iskopnila na stogoj dijeti razmjene i opticaja roba, frapantno se emancipiravši od nekadašnje privilegije do današnjeg iznudjena ovisništva. Malo šta mijenja na stvari i to što se uglavnom prepo-zna čija je germica krišom tutnuta u virtualno zamiješeno, baš kao što je svejedno, što još, tu i tamo, egzistira nehinjena bezkvasnost tog hljeba komunikacije. Informacija nadolazi, buja, kipi paralelno, komotno i nesmetano sa širenjem podljeva zaprimljenog Smisla. Elektronska, pogotovo. A distribucija te hranljive junk food najbrojnijem i najproždrljivijem staležu, masi konzumenata, nimalo se ne obazire na asketizam i bojkot enklava margine. Niti je zabrinjava štrajk distance, kao ni revolt odolijevanja, još manje protest lu?ačkom košuljom ironije. Nietzsche se ne bi ništa bunio što mu je čuveni aforizam napala gljivica prefiksa: Mc-world utoliko je sličniji čovjeku što i on ima stražnjicu. "A svakom je njegovo dupe dinja", garnirao bi deduktivno Žika Pavlović. I eto čarobne formule medijske manipulacije: mentalni zatvor, emocionalni klistir. Ritam sekcija otkucava tempirano: red pljuvačke, red sline, da nepotrebno ne širimo asortiman izlučevina, u što je strpan i sabijen feed back.
Fakat sofisticiranom transmisijom implodira u voajerizmu ne remeteći mazohizam metaforične žrtve, niti pak prekidajući, niti ublažavajući transcendentnost doslovne. Stravičnom brzinom eterično se mimoilaze saosjećajnost i traumatičnost, plitko mimetično, fetišistički glatko po uzoru na gluhoću nasilja koje zasipa krike boli, uvijek tudje. Mediji nesreću rasparčavaju na porcije, raspršuju u plankton, pouzdavajući se u neutoljivost svijesti, prethodno pozorno preparirane u preporoznu i prepropusnu, a da ne bi omaškom narušili 'izbalansiranu neravnotežu dobra i zla' zbilje, inače tako čarobno smiksanih u neprohodnost izreke "od kad je svijeta i vijeka". I šta mari ako je homo consumans čas adresat ništavnog i laži, a čas opet iscije?en, tranžiran, isparen u tako sazdanu poruku. Ipak danas blaziran, a tek prekosutra obr(l)aćen flegmom u spam, u transu mantra mediokritet i odgoni demone savjesnosti. Da li je uživljen u obje uloge u paraboli o žabi i škorpiji, odakle površno baštini i kamči nedodirljivost zlosutnom značenju.
Naime, nagodba o prijenosu preko vode legla je tek pošto je unajmljenoj naivi amfibijice zajamčeno riječju, da čim drugim, da neće biti smrtno probodena. Medjutim, posred matice bocnuta žaba strada i umirući tone skupa sa svojim jockey-om, no za basno-slovne replike redovno pritječe još toliko vremena. Na pitanje zašto, otrovna nakaza strusi, za boga miloga, pa zar može protiv svoje prirode? I s pravom se opire analoškoj sugestiji ovakve inscenacije i odbija sastrugati opskurni talog infantilna dramoleta. Doduše samo zbog toga što se pretežno kalunerijski zamajava stjenicama sopstvene dovoljne upućenosti i valjane obaviještenosti naš stub javnog mnijenja, decent citizen kastinske osrednjosti, dok 'bišće' doznačenu i doturenu nelagodu po kojoj i zaudara. Aposteriornom subjektu dešifriranja Svijeta, kontuzovanom nakon svih agresivnih deskripcija post-izama, na žalost od uzmaka u Markuzeov amanet 'velikog i nepokolebljivog odbijanja represivne tolerancije' preostalo mu je jedino veliko prebijanje. Njegov ulog je do zla boga smršavjeli adut radoznalosti naspram invazije hiperprodukcijskih koještarija. U tretmanima depersonaliziranja mediji su gordo zaposjeli prijestolje i prednjače u perfidnoj torturi sumanutim sadržajima zbrisavši rutinerskom lakoćom sve nijanse i razlike izme?u skarednog i dostojnog, takta i neukusa, vjerodostojnog i polovičnog, jeftinog i odgovornog, basta, jer pruga, izdubljena u korito, zamazanih binarnih opozita vodi unedogled.
Internirana u pojas psovke, u šašavu nepredvidljivost ljame u kavezu, fragilna kazaljkica recepcije, kastrirana za stvarno, kompenzirana fantazmom, obučila se postepeno poslušno poskakivati na predvidljivoj skali celera reakcija i raspoloženja. Grimasa šokiranosti, hop-la, u hipu se produlji u boru osmjehnutosti trivijalnim, i natrag, iz thriller utonulosti propne u navijački delirij. Nije iskušenika ekrana, spodobu voluptuoznosti, teško zamisliti ni u zahtjevnijoj pozi prosvijećenosti kako umače prste u navlaženu vaginu, čisto da olakša listanje novina, dok se zgražajući propituje o dimenzijama trgovine ženama, upavo kao što sondira karikatura strip-kadra s omota Buldožerova debi-albuma "Pljuni istini u oči". Truli iznutra mandarin samoživosti, zavaljen u fotelji i podmiren izvještajem o onom napolju. Potpuri izveden koktel injekcijom imaginativnog cross-reading postupka, samo za njega se pušta evergreen uzalud prteći patogene nanose zametene percepcije:
.karikature proroka.Bush i Osama.u disleksičnom razgovoru G-8 ponovno o siromašnim. na obzoru ništa novo, sve već vidjeno.čudovište iz močvare.kriminala policiji preko glave.šine unosan otpad.nike promovira. gole vedete.