Danas živimo u vrijeme ubrzanih promjena, velikih svjetskih izazova, tzv. globalizacije, a nadasve u vrijeme informacijsko-komunikacijske eksplozije, gdje nas multiplicirani tiskani, elektronski, mobilofonski i PC medije dovode u stanje potpune medijastaze, da više ne prepoznajemo ni sebe, ni druge, niti iole objektivno našim ograničenim i lako zavodljivim čulima možemo percipirati našu mikro, mezzo i mega stavrnost. Svu našu i globalnu stvarnost možemo svesti pod pojmove "internetizacije", "CNN-izacije", holywoodizacije -westernizacije. Novi (ali i stari) mediji su nam u potpunosti promijenili život, od McLuhanovskih "produžetaka ljudskih opštila" pretvorili su se u "zagušitelje naših forces propres", gdje više ne vidimo razliku između pojavnog i suštinskog, javnog i tajnog, proklamovanog i prešućenog, između uzroka i posljedica, stvarnog i insceniranog, filmskog/ medijskog i stvarnog, između mitova i realnosti. Za razliku od iole interaktivnih i proaktivnih recipijenata prosto postajemo receptori, primaoci poruka i instrukcija, koji u hiperstaziji eskapizma, pristali na svoju marginalnost i poslušnost, uz potpuno gubljenje sopstvenog subjektiviteta i aktiviteta samo slušamo šta nam prijeti, šta treba kupiti, ko su pravednici, a ko neprijatelji, za koga i za šta treba glasati???
Živimo dakle u vrijeme medijske kao primarne stvarnosti, koja ubija i masakrira našu stvarnu realnost. Mainstream holywoodske produkcije nam nanovo objašnjava i (ex post) kreira prošlost, određuje sadašnjost, ali i trasira budućnost. Hiperprodukcija filmskih i drugih zabavnih sadržaja (poput kvizova, milionera, reality showa i sl.) koji po principima davno formulirane (Marxove) "sveprodajnosti" ili Shannonovog "zabavnog novca", uz poplavu latinskoameričkih telenovela, prosto nam ne daju da mislimo, da živimo svoj život, da imamo svoje ljubavi itd. Sve su već promislili i naučno baziranim metodama "potajnog ubjeđivanja", "sile bez nasilja", injektirali. Vode nas u totalni eskapizam i u Orwellovski novogovor, gdje su mediji i simbolički i semiološki i aksiološki denominatori svih pojava, događanja, zemalja, naroda, religija, ljudi. Ako bismo primijenili Luttwakove postavke o tzv. Theater Strategy, onda komotno možemo reći da je sada pozornica/prizorište cijela zemljina kugla, da su glumci nižeg ranga i statisti svi narodi svijeta, uz sufliranje milionskih medija, da su glavni glumci lideri najmoćnijih zamalja i međunarodnih asocijacija, dok su glavni scenaristi, pravi scenografi i koreografi, te režiseri uglavnom nepoznati, nevidljivi za medije i za javnost, čak kada se i kao obični ljudi, stručnjaci, eksperti, pisci, slikari i umjetnici promole u svojoj javnoj ulozi. Jasno je da "para vrti gdje burgija neće", odnosno da se sve odvija kao dekoracija privida o demokraciji, u funkciji veličanja viška vrijednosti, centralizacija i (sada pretežno svjetske) akumulacije kapitala. Jasno je da globalizaciju i uspostavljanje novog svjetskog poretka možemo shvatiti i kao Lenjinov "imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma", kao Hegelovo "ostvarenje apsolutnog uma" ali i ko svetoknjiške postavke o istovjetnosti svih ljudi pred bogom i povezivanje cjelokupnog ljudskog roda u zemaljskom okruženju.
Na čelu svega su SAD, bar se tako ljudima čini, koje su trenutno u "ratu protiv svjetskog terorizma", a predsjednik Bush stalno prijeti i novim katastrofama i opasnostima (od antraxa, preko već izrabljenog AIDS-a i ludih krava, do ptičije groznice), gdje Al Khaida sa Bin Ladenom igra ulogu glavnog negativca. SAD su ujedno i najrazvijenija i najzaduženija zemlja. Kome su to oni dužni?? Nije li USA samo jedno, od najmoćnijeg kapitala svijeta, koji ne poznaje granice, formirano veliko preduzeće/korporacija u vidu države, koje obavlja sve poslove potrebne cirkulaciji i akumulaciji kapitala; čak i kada treba proizvesti ratove, rušiti vlade i postavljati svoje poslušnike, oružjem nametati demokraciju, proizvoditi i kontrolirati razne terorističke grupe, odnosno razvijati sve Conflict i No Conflit strategije, angažirati domaće poslušnike i vlade, u cilju stvaranja povoljnih uslova poslovanja velikih trans i multinacionalnih korporacija.
Da bi to moglo biti tako, govori i svjetska prećutna saglasnost da američki vojnici i policajci, kao čuvari svjetskoga mira i reda ne podliježu niti jednom međunarodnom sudu za bilo kakve zločine. Isto je i sa (za razliku od Staljinovih gulaga) američkim humanim i demokratskim zatvorima za talibane, u kojima se pred očima svjetske javnosti odvija "humano i demokratsko" mučenje zarobljenika. Još veći dokaz je i zabuna CIA-e i FBI-a o iračkom posjedovanju oružja za masovno uništenje. Šta ćeš, eto zabunili se, rasturili zemlju, proizveli haos i pomor i Iračana, ali i mnogih američkih vojnika. No proglašeno ratno stanje u SAD predsjedniku (koji je samo polutka ili marioneta statista) daje mnoge ovlasti, gdje mnoge odluke može provesti i bez suglasnosti parlamenta. No, sve to i nije tako crno; svijetom neko mora upravljati, a da bi to bio u stanju mora imati moć, koja se najprije mjeri kapitalom odnosno ekonomijom. Politiku možemo shvatiti i kao produžetak ostvarenja ekonomskih ciljeva, kada ekonomski instrumenti ne funkcionišu, ali i rat kao produžetak politike, kada se političkim sredstvima i diplomacijom ne može postići neki (opet u krajnjem slučaju ekonomski) cilj. Drugo, sve te usluge se daju i naplatiti, što je vidno iz zaljevskog rata, iz (reketskog) involviranja raznih drugih zemalja u intervenciju u Iranu, u ucjenama razne vrste (ekonomskim, financijskim, tehnološkim, znanstvenim). Sve ima svoju cijenu, ali svijet bi davno propao da ga ipak neko racionalno ne vodi i da taj nema monopol nad znanjem, tehnologijom, naukom, koncentracijom mozgova, politikom, vojskom. U povijesti civilizacije smo uvijek imali u tadašnjim poznatim svijetovima najmoćnije lokomotive, flagship-e, u vidu Mongola, Perzijaca, Grka, Rima, Osmanlija, Velike Britanije, Francuske, Austro-Ugarske... Uvijek je neko bio najmoćniji ili vodeći flagship na pojedinim/ najvećim dijelovima svjetske planete. Danas je to USA. No, šta je sa Kinom? Šta je sa uzavrelim islamskim svijetom? Čime će to rezultirati??
Naša medijima masakrirana stvarnost se vidi i kroz Art Masakr Live, kao najprofitabilniju formu videospektakla. Nema dnevnika ili informativne emisije (koja nam ne liči na najmorbidnije horor scene napravljene u Holywoodskim studijima), koja nam svaki dan permanentno u domove ne unosi raskosana trupla, eksplozije, masovne pomore, patnje, te nas do mazohizma modelira tako da ukoliko u medijima nema na hiljade mrtvih, ništa se značajno nije ni desilo. Naviknuti tako na svakodnevne masakre, uz ubijenu/masakriranu stvarnost, predstavljene filmskim i informativnim medijskim sadržajem (i u jednom i u drugom slučaju iza stoje režiseri, majstori opsjene, kreatori predstava, bodrijarovski simullakrumaheri) i realne masakre u konkretnim sredinama doživljavamo kao celuloidne i video sadržaje, posebno ako su daleko od nas i ako mi nismo žrtve. Preparirani čak i navijamo za one "dobre" koji pobijaju one "zle". Znamo najbolje kako smo i mi u BiH bili akteri međunarodnog i domaćeg zlodjela nad nama, kako smo sebe gledali i još uvijek gledamo kao stradalnike, žrtve i tome slično.
Pokušamo li bar nakratko pogledati našu (bh) medijsku sliku i masakriranje stvarnosti od strane naših medija, situacija je gotovo identična; nikad više medija i njihove demokratske regulative, ali nikada više tiranije nad medijima i tiranije medija nad ispaćenim i nebrojeno puta prevarenim bh. stanovništvom. No, kod nas su redatelji i akteri zbivanja, koje mediji pomno prate upravo oni 'statisti statista od statista', u vidu naših analfabetskih političkih diletanata, uglavnom korumpiranih i kriminogenih (koliko ih je i koliko će ih još završilo u Hagu ili u zatvorima??) tzv. Političara, koje glavni majstori i biraju po principu "ljudi pod manom", koje mogu ko "krpe" mijenjati ili od njih iznuđivati određeno ponašanje, akcije i slično. No, i u tome nema ništa niti loše niti neuobičajeno; to je uvijek i svugdje tako bilo i bivalo odkad je Mc-worlda i... Samo je problematična mentalna agresija i masakr nad bh populacijom koju političari i mediji kao njihovi suučesnici/transmitori/prenosnici ubijediše da su različit narod, da su različita nacija, da govore različitim jezikom, da multikonfesionalni u BiH ne postoje i da ne mogu postojati, da je vitalni nacionalni interes kad svoje nacionalno stado koza, ovaca ili goveda kradu, obmanjuju i varaju njihovi čobani i zaštitnici nacionalnih interesa. Medijski masakr stvarnosti bh populacije je (ne požućivanje, nego) čaršijizacija masmedija, supremacija vjersko-nacionalnog kiča i šunda, gdje je turbo folk "mala maca". Većina od mnoštva masmedija u BiH prešućuje "smrtne bolesti populacije" i usmjerava ih da se bave marginalijama, po onoj narodnoj "dabogda se zabavio sam o sebi na nevažnim stvarima".
Mediji imaju informativnu, edukativnu i zabavnu funkciju. Koliko npr. naši mediji educiraju bh populaciju o svojoj državi, njenoj prošlosti, kraljevima, dinastijama? Koliko imamo zabavnih emisija i kvizova koji afirmišu našu (bogatu, ali destruiranu) autohtonu autentičnost? Postakli smo ovisnici od tabloida i tabloidnih (od "tableta") emisija, koje zadovoljavaju naše najniže strasti, koje nas zasite, ali nikada kvalitetno ne nahrane, kako bi ostali i kao buduća potreba. Tračerska šikaniranja marginalnih ličnosti, bez kvalitetne analize zlodjela obožavanih lidera od vrha do dna? Medijski masakr stvarnosti se ogleda i u normalnom prihvatanju da u zemlji sa oko 3,5 miliona imamo 92 političke stranke, da se one dupliraju i tripliraju, da se zovu pogrešnim imenima, da to uopće nisu stranke, da je to nagacija svake demokracije. Mediji se prave nijemi kada govore o suverenoj BiH, a prešućuju da je naš predsjednik Visoki predstavnik, da je naša policija IPTF, da je naša armija Eufor, što je jasan dokaz o sposobnosti naših političara koji rasprodaju zemlju i njena bogatstva, uz dobre provizije.
Kako se odbraniti od medijske eksplozije? Kako kreirati svoju sopstvenu stvarnost? Nikako(...) Cijeli svijet je (bar za sada) kapitulirao pred svjetskim kapitalom, gdje je petrodolar jedan od najznačajnijih faktora. Samo što su ljudska čula oguglala, pa to ne vide i kada vide patološki enorman broj izgrađenih novih džamija i mesdžida, za koje se ne zna ni koje su šizme, kojeg mesheba, ko ih i zašto gradi, kome one kao takve i u tolikom broju trebaju, kao dekor masakrirane stvarnosti ili budućih svjetskih zbivanja po Huntingtonovom "sukobu civilizacija"???