BAKIĆ, TANJA (1981), pjesnikinja, esejistica, prevoditeljica. Diplomirala anglistiku (2005). Objavila zbirku poezije Treptaj (1996), knjigu Madonna robinja ili kraljica (2008), napisala tekst za Oktoihov turistički vodič kroz Crnu Goru (2008), Bolesna ruža (Himera, Nova knjiga, Podgorica 2009). Dobitnica druge nagrade za poeziju "Joan Flora". Prevela romane H. G. Wellsa Rat svjetova, R. Bacha Galeb Jonathan Livingstone, te novelu R. Tagorea Gladno kamenje. Živi i radi u Podgorici kao PR menadžer u izdavačkoj kući "Oktoih". Osim izdavaštvom, bavi se novinarstvom, književnom i rock kritikom, simultanim i konsekutivnim prevođenjem i autorskim pravima.

ĆOSIĆ, BORA, (Zagreb, 1932.) je srpski i hrvatski romanopisac i esejist. Apsolvirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu i surađivao u brojnim listovima i književnim časopisima. Autor je brojnih izvanrednih knjiga i eseja od kojih izdvajamo: Vidljivi i nevidljivi čovek, (1962), Sodoma i Gomora, (1963), Mixed - Media (Beograd 1970.) te kultnog romana novije ex-yu proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (1969), po kojoj je Bata Čengić snimio istoimeni film,  dakle, djelu u kojem ironijskim diskursom razara sve ideološke obrasce sankrosanktne u onodobnoj Jugoslaviji. Ćosić je istodobno nasljednik srednjoeuropske prozne tradicije intelektualiziranoga esejizma. Stoga nije neobično njegovo poigravanje s formama. Objavio je Musilov notes, neku vrstu hommaga Robertu Musilu. Ćosić je jedan od posljednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identificirao s jugoslavenskom himerom, s melangeom melanholije, gorkog, bolnog i mučnoga propitivanja nakon njena raspada. Iste te struje prisutne su u imaginativnim i krajnje inventivnim nekonvencionalnim romanima o Krleži, Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže (1983) i Doktor Krleža (1988) u kojima autor, u kvaziautobiografskom pristupu poigravanja s identitetom i virtualnim stvarnostima, na besprijekornome hrvatskom književnom jeziku i virtuozno imitirajući Krležin stil problematizira ideološke, estetske, etičke i svjetonazorske mijene hrvatskoga autora i sukobe srednje i jugoistočne Europe. Pored toga izdvajamo antiratno remek djelo Dnevnik apartida (Durieux 1991.), Carinska deklaracija (Feral Tribune 2000), Pogled maloumnog (Meandar 2001), i kao posljednji izvanredni postmodernistički kompendij i memorabilije na drage prijatelje Edu Murtića, Krešu Golika, Josipa Vaništu, Danijela Dragojevića kao i na vrsnu žurnalistkinju, životnu saputnicu i suprugu Lidiju Klasić u izdanju Profila (2008), a pod nazivom Put na Aljasku. Dobitnik je nagrade grada Leipziga 1999. godine za evropsko razumijevanje, prevođen na njemački, francuski, talijanski, engleski, mađarski, ruski...

DIMITRIJEVIĆ, BRACO (1948, Sarajevo) studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a postdiplomski studij završio na St. Martins School of Art u Londonu. Jedan od pionira konceptualizma još  od začetaka i prvog rada iz 1963. naslovljenog Zastava svijeta. U narednih četrdesetak godina redovno će izlagati u Tate Gallery i ICA u Londonu, Kunsthalleu u  Bernu, Ludwig Muzeju u Kelnu, Kunsthalleu u Dusseldorfu, MUMOK u Beču, Ruskom državnom muzeju u Sankt Petersburgu, Xin-Dong Cheng prostoru za suvremenu umjetnost u Pekingu i naravno u Musee d'Orsay u Parizu.
Sudionik je grupnih izložbi i manifestacija likovnosti kao što su Kasselska Dukumenta 5, 6 i 9, potom nekoliko puta prisutan na Venecijanskom bijenalu, Sao Paulo, Santa Fe, Havana i Sidnejskom bijenalu kao i u Centru Georges Pompidou u Parizu. Iz raskošnog i veličanstvenog opusa izdvajamo preko 500 radova iz ciklusa Triptychos Post Historicus (1976. objaviti će istoimenu knjigu teorijsko-kritičko-refleksivnih zapisa o post/modernoj umjetnosti), proslavljeni sugestivni ciklus porteta velikih formata u čast anonimnih ljudi istaknutih na najfrekventnijim mjestima i na pročeljima fasada gradskih žarišta po zapadnoevropskim i američkim velikim gradovoma pod nazivom Slučajni prolaznik iz  sedamdestih, uz još čuveniju kvintesencijalno iskazanu maksimu: "Louvre je moj studio, ulica moj muzej". Negdje krajem milenija, preciznije 1998. u pariškom ZOO-vrtu autor će otpočeti rad na instalacijama i intervencijama pod nazivom Životinje gdje će preispitivati odnose između prirode i svijeta artificijelnog, kulturološke napetosti, sklad i konfrontiranja i tu izložbu posjetiti će više od gotovo nevjerojatnih milon gledatelja. Autor će ponovno ostati 'vjeran' principima efektno sentenciozno sažetim, a ogledali bi se na isprepletenom kritičkom interveniranju u javnom i galerijsko-muzejskom prostoru.

FILIPOVIĆ, LJILJANA autorica je studija Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D. Lainga (Zagreb, Filozofska istraživanja, 1990.), Nesvjesno u filozofiji (Zagreb, Antibarbarus 1997.), Javne samoće (Zagreb, Antibarbarus/Tvrđa 2006.), romana Nevidljivi pas (Novi Sad, Dnevnik 1985.), Sokol u šusteraju (Zagreb, Ženska infoteka 2001.), Nestali ljudi (Profil, 2007.), Prazne tvorice (Antibarbarus, 2008.) kao i desetak radio drama. Koautorica je u djelima: The Couch and the Silver Screen, (Hove & New York, Brunner-Routledge 2003.), Psychotherapie und Psychoanalyse in Osteuropa (Uchtspringe, Sigmund-Freud-Zentrum 2003.), Ambivalenz des Fin de siecle: Wien-Zagreb, (Wien, Böhlau 1998.), Kollektive  Kreativität/Collective Creativity, (Kassel 2005.), Maske und Kothurn (Wien, Böhlau 2006.) i dr.

HARBAŠ, NADA  magistrirala savremenu političku teoriju na Univerzitetu Westminster, London. Radi kao projekt menadžerica u nevladinoj organizaciji Beogradski krug. Prevodi sa engleskog i švedskog jezika.

HODEL, ROBERT rođen 1959. u Butisholcu u Švajcarskoj, studirao je slavistiku, filozofiju i etnologiju u Bernu, Sankt Peterburgu, Novom Sadu i Pragu. Doktorirao je 1992. sa tezom "O skazu N.S. Leskova i Dragoslava Mihailovića", a habilitirao 1998. na temu "Doživljeni govor u ruskoj književnosti". Habilitacioni rad je objavljen u dva toma: "Doživljeni govor u ruskoj književnosti. Od sentimentalizma do socrealizma" (tom I) i "Doživljeni govor kod A. Platonova. Od U zvezdanoj pustinji do Čevengur" (tom II). Priređivač je više zbornika i autor znatnog broja radova sa usmjerenjem na analizu teksta i naratološke postupke. Od 1997. profesor je za slavističku nauku o književnosti na Institutu za slavistiku Univerziteta u Hamburgu.

JEFTIĆ BATO, MILIVOJE, je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na dva odsjeka: jugoslovenska književnost i srpskohrvatski jezik (1956) i srpskohrvatski - hrvatskosrpski  jezik  i istorija jugoslovenskih književnosti. Magistrirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Predavao u sarajevskim srednjim školama:  Zubotehničkoj, Ekonomskoj, Učiteljskoj i  Petoj Gimnaziji.  Bio savjetnik za srpskohrvatski - hrvatskosrpski jezik u Prosvjetno - pedagoškom zavodu u Sarajevu i predavao na katedri  za razrednu nastavu  Pedagoške akademije u Sarajevu. Radio kao urednik lektorske službe u listu Oslobođenje;  bio jugoslovenski lektor i predavao lingvističku stilistiku na Univerzitetu "Kliment Ohridski" u Sofiji. Radio kao stalni saradnik u Zavodu za izdavanje udžbenika u Sarajevu (recenzent mnogih udžbenika); objavljivao članke iz oblasti nastavne prakse i primijenjene lingvistike;  emitovano mu je petnastak predavanja na Radio Sarajevu; bio je lektor u nekoliko bh. časopisa; i lektor TV i pozorišnih drama i dugometražnih filmova. Rukovodio nastavnim centrom za obuku nastavnika maternjeg jezika u Sarajevu. Izdao priručnik za novinare: "O jeziku tvo(je)m(u) i mo(je)m(u)" , NISRO Oslobođenje, 1985. Dobitnik nagrade fonda otvoreno društvo BiH za najbolju knjigu eseja 1999 godine "Jezik za protektorat", Bosanska Knjiga, 2000. Poslije rata povremeno se javljao u Oslobođenju, Bosanskoj vili i Reviji slobodne misli, časopisu Asocijacije nezavisnih intelektualaca, Krug 99 čiji je i član. Aktivni je učesnik mnogih kongresa slavista, simpozijuma i drugih filoloških sesija. Živu u Vankuveru, Kanada.

KARAHASAN, DŽEVAD, (Tomislavgrad, 1953.), bosankohercegovački književnik, dramatičar, esejist, romanopisac. U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu, branio je doktorski rad. Dugi niz godina sudjelovao je u uređivanju sarajevske revije za kulturna pitanje Odjek. Rat u BiH 1992. godine zatekao ga je na mjestu profesora, kasnije dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra, sudjeluje kao dramaturg ili pozorišni reditelj. Iz mnogobrojnih djela izdvajamo: Kraljevske legende, (proza, Veselin Masleša. Sarajevo, 1980), Kralju ipak ne sviđa se gluma, (drama, Sarajevo, 1983),  Istočni diwan, (Svjetlost, Sarajevo, 1989), Šahrijarov prsten,  (Bosanska riječ, Sarajevo, 1996), Noćno vijeće, (Profil internacional, Zagreb, 2005), Izvještaji iz tamnog vilajeta, (Sarajevo, 2007).

KOPIĆ, MARIO (Dubrovnik,1965), filozofski pisac i prevoditelj. Studirao filozofiju, komparativnu književnost, političku antropologiju i komparativnu religiologiju u Zagrebu, Ljubljani, Berlinu i Rimu. Područje znanstvenog interesa obuhvaća fenomenologiju, filozofiju kulture i religije, povijest ideja. Posljednja objavljena djela: Izazovi post-metafizike (Novi Sad, 2007), Nezacjeljiva rana svijeta (Tvrđa, Zagreb 2007). Značajniji prijevodi su Agambena, Foucaulta, Baudrillarda, Nietzscha, Derride, Vattima...

MATVEJEVIĆ, PREDRAG (Mostar, 1932.), studij romanistike otpočeo u Sarajevu a dovršio u Zagrebu, 1967 doktorirao komparativnu književnost i estetiku na Sorboni, autor kojeg je skoro deplasirano predstavljati, vrstan prozaik i stilist nedvosmisleno progresivno humanistički angažiran, od 1994 redovni je profesor slavistike rimskog sveučilišta La Sapienza, predavao francusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a veoma čest gostujući profesor je na univerzitetima u New Yorku, Louvainu, Parisu, Perpignanu.Iz mnoštva djela (studija, eseja, osvrta, recenzija, pisama, polemika) navedimo čuvene Razgovore s Krležom, ponavljanu ediciju Jugoslovenstvo danas, nagrađivani i recepcijski plijeneći Mediteranski brevijar, potom Istočni epistolar, zatim Druga Venecija, Otvorena pisma - moralne vježbe, te zajednički nastalu knjigu s Vidosavom Stevanovićem Gospodari rata i mira.

PAIĆ, ŽARKO, filozof, pjesnik, kritičar i profesor estetike i sociologije kulture   Sveučilišta u Zagrebu, član Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog PEN-a, glavni i odgovorni urednik Tvrđe, časopisa za književnost, umjetnost i znanost (valja istaći dvije Tvrđine edicije, kao prvu Izgledi povjesnog mišljenja - Zbornik radova povodom osamedesete obljetnice rođenja Vanje Sutlića, te Javne samoće, Ljiljane Filipović), jedan od urednika Evropskog glasnika, spoljni urednik izdavačke kuće Henacom, publicist i autor knjiga Njihalo na kraju stoljeća, Postmoderna igra svijeta, Gotski križ, Idoli, nakaze i suze, Montaigneov rez,  Politike identiteta: kultura kao nova ideologija, Slika bez svijeta/ikonoklazam suvremene umjetnosti,  Moć nepokornosti: intelektualac i biopolitika, Traume razlika i Projekt slobode: J.P. Sartre - filozofija i angažman (Nova Istra, 2007.), Vrtoglavica mode: prema vizualnoj semiotici tijela (Altagama, 2007.), Događaji i praznina - ogledi o kraju povijesti (Antibarbarus 2007.), Vizualne komunikacije (Centar za vizualne studije 2008.), te zbirki poezije Aura i Opako ljeto, kolumnist i pisac brojnih izvanrednih eseja, prikaza i komentara iz različitih sfera humanističkih nauka.

POPOVIĆ, VENITA, diplomirana žurnalistkinja. Zanimaju je post/feministička teorijska kretanja. Trenutno je angažirana u humanitarnoj misiji World Visiona u Tuzli.

PROKOPIEV, ALEKSANDAR doktor je znanosti i znanstveni suradnik Instituta za makedonsku književnost u Skopju. Bio je član uredništva znanstvene publikacije "Spektar". Jedan je od istaknutijih predstavnika tzv. petog kruga suvremene makedonske književnosti, uglavnom postmodernističke orijentacije. Pojedine pripovijetke prevedene su mu na desetak svjetskih jezika. Zastupljen je u više antologija makedonske kratke proze (Borislav Pavlovski: Gospodari labirinta / Antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti, Naklada MD, Zagreb, 1998.; Katica Ćulavkova: Maketa / Savremena makedonska kratka priča, Otkrovenje, Beograd, 2001. i dr.). Autor je, između ostalih i knjiga Putovanje bajke (Patuvanjata na skaznata, 1997.), znanstveni eseji; Postmoderni Babilon (Postmoderen Vavilon 2000.), eseji;  Anti-uputstva za ličnu upotrebu (Geopoetika, Beograd, 2003). Specifičan je autorov "odnos prema neprikosnovenoj moći lokalnih Panteona na teritoriji naših državica", za koje kaže "biti laureat te i te državne nagrade je veoma korisno za CV prilikom ulaska u više univerzitetsko zvanje ili, ne daj bože, u Akademiju" i dodaje "ponekad, neki autor ima veći broj nagrada nego čitalaca", te s punim pravom se pita i zaziva svojevrsnog balkanskog Luisa Harsa, koji bi objedinio "'sudbinski' one koji su direkni protagonisti ovih bogatih, raznolikih književnosti 'u senci'". Aleksandar Prokopiev živi i stvara u Skopju.

RAGUŽ, MARKO rođen 1986. u Sarajevu. Pohađa drugi semestar master studija iz komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio dosad nekoliko eseja/interpretacija (Motrišta uskoro objavljuju tekst o romanu Hodočasnici neba i zemlje, Filipa Davida). Tokom studija se prije svega bavi historijom romana (posebno radio na opusima sljedećih pisaca - N. V. Gogolj, L. N. Tolstoj, M. Proust, F. Kafka). Piše roman.

SARAJLIĆ, NERMIN freelancer, diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1986. godine. Autor knjiga Iluzije pod točkovima regresije, Triptih o đavoljim monogramima I - poeme, II - priče (Bosanska riječ, Tuzla, 2007., 2009)  za edicijski blagoslov pripremljeni rukopisi Triptih o đavoljim monogramima III - ogledi i zbirka priča Gluckliche Reise. Saradnik više časopisa i publikacija za kulturu, estetiku i sociološko-filozofsku epi-fenomenologiju.

SIMIĆ, OLIVERA magistarka pravnih i rodnih nauka. Magistrirala je međunarodna ljudska prava na Essex Univerzitetu u Velikoj Britaniji (2003). Stekla je i zvanje magistrice na Univerzitetu Ujedinjenih nacija u Costa Rici (2005) gdje je radila jedinstvenu kombinaciju rodnih i mirovnih studija. Posljednjih godina intenzivno se bavi istraživanjem i pisanjem na temu roda i rata, s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Objavila je veći broj radova koji se bave problematikom roda, rata, trgovine ljudima kao oblika organizovanog kriminala te ulogom mirovnjaka u mirovim misijama. Trenutno živi i radi u Brisbenu, Australiji gdje završava doktorske studije na temu seksulane eksploatacije i romantičnih veza u mirovnim misijama.

STAKIĆ, RADA profesorica njemačkog jezika i književnosti, koju je i magistrirala, živi i radi u Zenici i Banja Luci.

STANIĆ, ISMA diplomirala Orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1987. godine, a magistrirala Gender/Rodne studije u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu 2008. godine. Zanima je seriozno istraživanje roda i razvoja. Živi i radi u Sarajevu.

ŠARČEVIĆ ABDULAH, filozof, predavač ontologije, epistemologije, estetike, filozofije znanosti i povijesti filozofije, profesor na Filozofskom fakulktetu u Sarajevu i Prima Community College u Tucsonu (Arizona, USA), redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH, autor brojnih djela, među kojima se izdvajaju Iskon i smisao, Sfinga Zapada, Iskustvo i vrijeme, De homine: mišljenje i moderni mit o čovjeku, Etika ljudskih prava i Istina i sloboda.

VALENTIĆ TONČI, filozof i publicist. Magistrirao sociologiju i socijalnu antropologiju na Central  European University u Budimpešti. Bavi se medijskom teorijom, suvremenom filozofijom i filmom. Suradnik u Multimedijalnom institutu u Zagrebu i dugogodišnji član redakcije časopisa Vijenac. Autor je Mnogostruke moderne - od antropologije do pornografije (Jesenski i Turk, 2006.), značajniji prijevodi su Frank Furedieva Politika straha - s onu stranu ljevice i desnice (Antibarbarus, Zagreb) i Slavoj Žižekova knjiga O nasilju (Naklada Ljevak, Zagreb).

VELJAK, LINO (1950, Rijeka)  Studij filozofije i sociologije završio u Zagrebu. Diplomirao 1973, magistrirao 1976. ("Filozofijske osnove teorije odraza"), doktorirao 1982 ("Filozofija prakse A. Gramscija"). Gimnazijski nastavnik (1974), asistent u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu (1976), znanstveni asistent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1979), docent (1983) i izvanredni profesor (1990) na istom Odsjeku. Bio pročelnik Odsjeka (1992-94), a sad je šef katedre za ontologiju. Godinama predavao i spoznajnu teoriju, a od 2000. predaje uz ontologiju i izborni predmet Filozofija povijesti (od 2001. i na Filozofskom fakultetu u Rijeci). Gostovao na velikom broju europskih i na jednom američkom sveučilištu, a akademske godine 1990-91. bio kao stipendist Humboldtove zaklade gost na Sveučilištu u Frankfurtu/M.  Pod njegovim mentorstvom obranjen je veći broj magistarskih radova i doktorskih disertacija. Sudjelovao na više desetaka međunarodnih znanstvenih skupova. Od brojnih znanstvenih radova izdvajamo intrigantnije i novije: "Čovjek kao metafizička utvara, O korijenima marginalizacije na Mediteranu" (Filozofska istraživanja, 2008, 2007), "Ontologijske pretpostavke bioetike" (Hrvatsko filozofsko društvo, 2007).

ŽIŽEK, SLAVOJ 'postmarksistički' filozof i kulturalni kritičar, jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice. Po Carstenu Strathaussenu "na polju političke ontologije", iako se ograđuje od uskosti zajedničkog imenitelja, Žižek, uz Laclaua, Mouffe, Badioua, Agambena, Hardta, Negrija, Deleuzea, svrstan je u neoljevicu. Rođen je 1949. u Ljubljani. Doktorirao je filozofiju na Ljubljanskom univerzitetu. Za boravka u Parizu, intenzivno je izučavao psihoanalizu. Od 2005., Žižek je član Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Od djela objavljenih na engleskom, slovenskom i prijevodima na brojne svjetske jezike izdvajamo Sublimni objekt ideologije, Škakljivi subjekt, Posuđeni čajnik, Znak/označitelj/pismo, Repeating Lenin, NATO kao lijeva ruka Boga, Vjerovanje, Pervertitov vodič kroz kinematografiju, O nasilju, Did Somebody say Totalitarianism?, Nedjeljivi ostatak: Ogledi o Schellingu i srodnim pitanjima. Proučavanju njegovog djela posvećen je časopis: International Journal of Žižek Studies, čiji je pokretač i glavni urednik Paul A. Taylor, inače voditlej magistarskih studija na Institutu za komunikacijske studije Sveučilišta Leeds. Na ovogodišnjem Toronto Film Festivalu premijerno je prikazan dokumnetarac Zizek! američke sociologinje i redateljice Astre Taylor, a prije tog Sophie Fiennes režirala je film sa Žižekom o Žižeku pod nazivom: Pervert's Guide to Cinema.