Čovjek ne staje uvijek s ja koje preuzme: imati ime znači tražiti tačno takav oblik propasti… Ustrajava li da izgubi druge? To je zaobilaznica kojom se služi da se suoči s vlastitom propašću… Majstori umijeća mišljenja protiv sebe, Nietzsche, Baudelaire I Dostojevski, naučili su nas polaganju nade u vlastite opasnosti, kako da proiširimo oblast naših muka, da dobivamo na postojanju razdvajanjem od našeg bića… Suvremena filozofija je, namećući njegovu praznovjernost, Jastvo učinila pokretačem naših drama i osloncem naših nemira.
Emile Cioran, Misliti protiv sebe
Tijekom tog cijelog dosadnog, tihog dana. U jesen te godine kad su oblaci tako nisko plovili nebom, sam sam prolazio na konju, Kroz neponovljivu turobnost seoskog puta. i onda sam pronašao sebe kao nijansu večernje rose, unutar pogleda prema melankoličnoj Kući Ushera. Ne znam kako je bilo, ali s prvim sjenama zgrada osjećaj nepodnošpljive tame prožeo je moj duh. Pogledao sam u jednostavan krajolik tog područja, Pod šturim zidovima, pod krošnjama oronulih stabala, s nekom boli u duši, obuzela me studen. Tonem. U kužnosti svog srca...
Aktuelni broj |
Naslovnica |
Impressum |
Sadržaj |
O autorima |
Najava |
Donacije |
Arhiva |
Projekti |
edicija "Missing Link" 
