 |
05/07
juni 2007 |
|
| |
III Korupcija: trauma tranzicije ili mentalitetni specijalitet
|
Sada je lakše zamisliti smrt ljudskih bića nego okončanje kapitalizma.
Frederic Jameson
Na likovnoj izložbi u Moskvi nalazi se i slika koja prikazuje Nadeždu Krupskaju, Lenjinovu suprugu, u krevetu sa mladim komsomolcem.Naslov slike je 'Lenjin u Varšavi'. Zbunjeni posjetitelj pita vodiča: "Ali gdje tu Lenjin?" Vodič odgovara tiho i dostojanstveno: "Lenjin je u Varšavi."
Slavoj Žižek |
|
 Adam Ferguson... |
 |
| Lisa Hill* |
| |
Jedna od značajki koja razlikuje Fergusonovu historiju i socijalnu filozofiju od gledišta njegovih škotskih suvremenika kao što su Smith i Hume, jeste pesimističan ton koji prožima njegov rad. Iako pozdravlja novo, komercijalno doba (što su ga prirodno proizveli zakoni 'spontanog poretka' ili neintendiranih posljedica)1 Ferguson je također i te kako svjestan njegove potencijalne korumpiranosti i čak potpunog propadanja društva. Više nego kod bilo tko prije njega, a zasigurno više nego Smith i Hume, Ferguson se zanima za dijagnosticiranje i liječenje bolesti komercijalnoe ere. Uprkos njegovoj posvećenosti zakonima spontanog poretka, u Fergusonove se spise uliva, paradoksalno, prijetnja propasti. Čak i kad piše hvalospjeve napretku, čini se da ga se Ferguson istodobno i boji i to njegovu filozofiju čini dvoznačnom, dvosmilenom. Ovaj rad traga za tekstualnom rekoncilijacijom ove zagonetke, ovdje indentificirane kao 'paradoks napretka i propadanja' u smislu fergusonovske teologije.2 No prvo treba rasvijetliti paradoks...
...Korupcija
Industrijalizacija sa sobom donosi obilje i udobnost, ali može također, upozorava Ferguson, donijeti i dekadenciju, slabost, omlitaviti građanski dug i dovesti do potpunog raspada, kao što se desilo Rimskome Carstvu._ Ferguson najviše strahuje od prevage duha 'servilnosti' kod subjekata, stoga što je u uglađenom društvu jedino energičan i politički aktivan narod stoji između zdrave politike i potpune tiranije. Korupcija proizilazi iz nekoliko međuzavisnih izvora. Podjela rada umanjuje mentalne moći i neminovno vodi u birokraciju koja striktno ograničava narodno učešće u javnim poslovima. Novi trgovački mentalitet briše osjećanje zajedništva i svodi interes građanina samo na vlastitu dobit, koja za uzvrat stvara uvjete koji podrivaju i na koncu uništavaju demokraciju. Politička kompetentnost građana se rasipa i oni na kraju gube svaki smisao za javni život._ Specijalizacija erodira vojnički i kolektivni žar, što rezultira gubitkom onoga što sociolozi danas nazivaju društvenom kohezijom._ U uvjetima kad je javno mnijenje pasivno, postoji vjerojatnoća da se pojave despoti._ U sistemu rukovođenja državnika-ratnika zamjenjuje mlitavi kicoš, slabi i bogati nesposobnjaković koji će nedvojbeno sve staleže zaraziti podmitljivošću, servilnošću i kukavičlukom._ Istodobno tu je i prijetnja od uspona vojnih tirana_ koji su skloni proširenju svojih moći putem imperijalizma što ga porađa oholost. Ovo rezultira državama koje postaju prevelike i geografski nezgrapne a da bi podržale osjećanje zajedništva._ U konačnici takve države propadaju, uništene despotskom vladavimom nekompetentnih tirana koji vladaju kapriciozno i strastveno.10 Svaka tiranija neizbježno biva dokinuta kao rezultat njene vlastite izopačenosti.11 Ironično, oni koji su živjeli u jednom dobu najvećih postignuća, iščeznut će u plamenu koji su sami upalili.12
Ovakva zadubljenost u nedostatke moderniteta odražava opreznu, moralističku crtu koja kao da se suprotstavlja Fergusonovoj vjeri u neiskazivo savršenstvo božanskog plana i navodi čitatelja/ku da dovede u pitanje mogućnost usklađivanja Fergusonovog optimističnog vjerovanja u spontanu harmoniju kozmosa i neminovnost humanog napretka (u njegovu 'progresivnu teologiju', da se poslužimo Kettlerovom frazom) 13 sa njegovim dubokim pesimizmom kad je u pitanju komercijalno doba. Do sada se ovaj paradoks nije opširnije tretirao; Andrew Bernsteinovo kratko, ali pronicljivo istraživanje ovog puzzla ključna je inspiracija za ovaj članak i njegovo rješenje (to jest, u smislu Fergusonove potrebe da odgovori na problem teodiceje) je ovdje prihavćeno i nadograđeno.14 I druge znanstvenike je zaintrigirao duboki osjećaj ambivalencije u fergusonovskoj historiji koju William Lehmann opisuje koa 'čudnovatu mješavinu.... historijskog pesimizma sa progresivnim optimizmom.15 Lehmann ne ide dalje od ove nekolicine površnih opaski, a i drugi znanstvenici pristupaju mu s različitim stupnjem jalovosti16.
Važno je da Fergusonova kritika moderniteta nije sporedna u njegovoj filozofiji, kao što bi neko mogao doći u iskušenje da pretpostavi, nego je glavna tema, u prednosti je možda samo njegova vjera u naredak i spontani poredak. Zanimljivo je da njegove sumnje u progres nisu iznesene odvojeno, bilo tekstualno ili kronološki, nego su sastavni dio njegove teorijespontanog poretka, teme napretka i propadanja zasjenjuju jedna drugu kroz cijeli Fergusonov opus. Drugi problematska element Fergusonovog pristupa jeste da on poima red i napredak kao dizajniran i inspiriran Providnošću.17 Ipak, Fergusonov Bog nije gnjevan, niti On dozvoljava postojanje zla. Uz to, ljudska vrsta je Njegovo omiljeno djelo, predestinirano za sjedinjenje s božanskim i samim tim Božija dozvola opačine djeluje čudno. Ipak ovaj problem izgleda rješivim. Stoga što rješenje ove zagonetke leži u Fergusonovom odgovoru na problem teodiceje, ono što se javlja je rješenje u kojem su slobodna volja i pozitivna funkcija nedaća u ljudskom napretku pozicionirane kao ključni harmonizirajući konstrukti. Ovo će rješenje biti odmah skicirano. Ali bi se prije toga trebalo ukratko osvrnuti na Fergusonove utjecaje kako bi se takvo rješenje kontekstualiziralo...
... Greška i defekt
Greška koju porađa nznanje uzrokuje korupciju. Ipak, učenje o našoj sposobnosti griješenja ugrađeno je u fergusonovsku usavršivost. Greška se teleološki koncipirana. Mi smo osuđeni da griješimo, da iskoristimo neprijatne posljedice naših grešaka i tako se unaprijedimo intelektualno, praktično i moralno.18 U ovome se Fergusonova teleologija rezlikuje od aristotelovske; ona je istinski progresivna stoga što naše pogreške ustvari mtok događaja.19 Prema stoičkom gledištu, nesavršenstvo je u ljudima, nesposobnim da vide stvari onakvima kakve jesu, dok je Sokrat uvjeren da zlo dolazi iz neznanja20. Upravo tako Ferguson prilazu problemu zla: dobro i zlo nisu binarne opozicije, zlo je prosto ime koje dajemo opakim događajima koji su rezultat lošeg rasuđivanja. Uzroci državne i konstitucionalne korupcije mogu se izravno tražiti u greškama rasuđivanja. Hedonizam, na primjer, dolazi od greške u pronalaženju pravog objekta pažnje, imperijalizam je grijeh oholosti i tako dalje. Ferkuson se nosi s dualističkim rješenjem problema tako što zagovara monističko rješenje koje negira postojanje nekontroliranog zla izvan mogućnosti kontrole. Jasno je da je zlo tek odsustvo dobra, stanje imperfekcije nesavršenosti. Bog je ljude namjerno obdario manama, kako bi stimulirao njihov razvoj: 'Biće koje je predestinirano da postigne savršenstvo, mora nastati s defektom', a greške koje se neizbježno dešavaju nama nesavršenim prirodama, sasvim su normalne.21 Ferguson preformulira čitav problem teodiceje tako što zamjenjuje ideju pra grijeha sa idejom pra neznanja. Na ovaj način on vješto uređuje ova neugodna pitanja o potrebi poboljšanja ako pra grijeha nije ni bilo. Greška je prirodan rezultat našeg neprekidnog traganja za time da oskudicu samospoznaje ostavimo iza sebe.22 Ferguson je u mogućnosti da zadržu svoje stoicima inspirirano vjerovanje da smo mi bogolike čestice, dokazujući da u svakoj osobi postoji bogoliki potencijal; on se slaže s gledištem stioka koji definiraju sreću kao kreposno stanje duha23 i kao krajnji cilj vide jedinstvo s Božijim duhom24.
Oni koji su u aktivnoj potrazi za moralnim savršenstvom u neprekidnom su stanju nastajuće božanstvenosti. Znanje za kojim svaki moralni djelatnik teži jeste znanje o 'njuegovoj prirodi' koja 'mu' dopušta da živi po Božijim zakonima i izbjegava buduće greške. 'Čovjek se razlikuje po svojoj sudbini da spozna sam sebe.'25 Samospoznaja je od vitalnog značaja, pošto su sva zla ovog svijeta prouzrokovana, ne zloćom, kako bi se očekivalo, nego bezazlenim neznanjem.26
Historije bi, dakle, bila postepeno oslobađanje ljudi od neznanja, dijalektički proces koji zahtijeva i tešku kaznu, kakvu je na koncu platilo Rimsko Carstvo. Iako je naša nezasitna ambicija da sakrijemo svoje prvotno neznanje nesvjestan uzrok svih zala i korupcije (pokvarenosti) na svijetu... |
|
* Lisa Hill docentica je na Univerzitetu u Adelaideu, Australia. Predaje političku teoriju, s posebnim interesom za škotsko prosvjetiteljstvo, te prava žena i politiku. Prošle godine objavila knjigu The Passionate Society: The Social, Political and Moral Thought of Adam Ferguson. Ovdje su isječci iz njenog članka objavljenog u History of Pilitical Thought, Vol XVIII, No 4.
1 Ovo, naravno, nije Fergusonov termin (skovao ga Michael Polanyi u ovom stoljeću); on je društveni poredak smatrao 'rezultatom ljudske akcije, ali ne i prethodnog humanog dizajna' (Adam Ferguson, An Essay on the History of Civil Society, ed. Duncan Forbes (Edinburgh 1967) (u daljem tekstu Essay) str 122. O još nekim tumačenjimaFergusonovog modelavidjeti R. Hamowy, The Schottish Enlightenment and the Theory of Spontaneous Order (Carbondale, 1987) i F.A. Hayek "The Results of Human Actions but not of Human Design", Studies in Philosophy, Politics and Economics (London 1967) str. 97
2 Frazu sugerira naslov članka Roberta Heilbronera u kojem on raspravlja o sličnom dualizmu u djelu Adama Smitha (R.L. Heilbroner, "The Paradox of Progress: Decline and Decay in the Wealth of Nations", Journal of the History of Ideas, 34 (1973), str 243-62
3 Essay, str. 211, 237.9; Principles, II, str. 153.
4 Essay, str. 186.7. Vidjeti također History, p. 468.
5 Essay, str. 217.20.
6 Ibid., str. 240.
7 Ibid., str. 255. Fergusona je jako zabrinjavalo razdvajanje državničke od ratničke funkcije. Pored degeneracije kod državnika, i vojnička specijalizacija također je vodila općem propadanju javne vrline i otuda njegovo insistiranje na superiornosti građanske milicije. To je tema koja se provlači kroz sva njegova djela. O tom pitanju objavio je dva pamfleta 1761. i oba su pobudila značajnu pažnju. Bili su naslovljeni sa: Reflections Previous to the Establishment of a Militia i The History of the Proceedings in the Case of Margaret, Commonly Called Peg, Only Lawful Sister of John Bull, Esq. U njima se on zalaže za pravio Škotske na vlastitu miliciju. Vidjeti i Ferguson, "Of the Separation of the Departments".
8 Essay, str. 240-1.
9 Ibid., str. 271. Vidjeti i Principles, I, str. 34-5.
10 Essay, pp. 276-7. Vijdeti i History, p. 468.
11 Essay, str. 278.
12 Essay, str. 110.
13 D. Kettler, The Social and Political Thought of Adam Ferguson (Indiana, 1965), str. 130.
14 Bernstein,
15 W.C. Lehmann, ., History and Society, Vol. 13 (1974), str. 163-81.
16 Jean Willke je ovdje izuzetak;autorica je otkrila njenu neobjavljenu doktorsku tezu pri kraju pisanja ovog rada i našla dosta dodirnih tačaka.
17 Ferguson piše da se na prijedlog 'konačnih uzroka ili nekog programa u djelovanju prirode 'ne može računati u objašnjenjima koja uključuju samo 'mehanizm' (Principles, I, str. vii, 53, 180; Principles, II, str 27, Essay, str. 55, 90-1
18 Adam Ferguson, .Of Good and Evil, Perfection and Defect., Unpublished Essays, ed. Philip, Vol. 2, no. 23, passim.
19 Aristotel pak drži da u samoj materiji postoji 'izvjestan stupanj' imperfekcije, tako da stvari čak i u prirodi mogu krenuti krivim putem. (Aristotel, Ethics, trans. J.A.K. Thompson (London, 1976), Appendix F, str. 358).
20 Ibid., str. 55, 204.
21 Principles, I, str. 181.
22 Principles, I, str. 185; Vidjeti također Principles, I, str. 175; i Ferguson, .Of Cause and Effect, Ends and Means, Order, Combination and Design., str. 58.74.
23 Principles, II, str. 412; Principles, I, pp. 313, 179. Ferguson je ovo gledište dijelio s drugim Umjerenjacima (Sher, Church and University, p. 211).
24 Principles, I, str. 329.
25 Ibid., pp. 3.4.
26 Ibid., p. 181; Ferguson, .Of Cause and Effect, Ends and Means, Order, Combination and Design., pp. 72.150; Jean Willke adopts a similar line in The Historical Thought of Adam Ferguson, pp. 60.1.
|
|
|
| Sadržaj >> |
|
| |
|
|
