Analiza retoričkih strategija u feminističkim diskursima čini mi se danas osobito značajnom zadaćom stoga što ona baca više svjetla na suvremeni diskurs krize...iz perspektive identitarnih politika.One, pak, podrazumijevaju obzir (a taj obzir je, kako nam je to pokazao E. Said, sposoban aficirati različite diskurzivne prakse) prema partikularnim iskustvima žena, muškaraca, nacija, etnija, klasa, rasa, kolonizatzora i kolonijaliziranih, "normalnih" i "nastranih"...

... U pojmu diskursa implicirani su  socijalni performansi koji uz to podrazumijevaju retoričku vještinu kreacije značenja i mobilizacije na socijalnu akciju...

...Pod pojmom diskursa ne podrazumijevamo samo način na koji je nešto rečeno,već i način kako se konstruira govor, kako čitav niz kategorija koje nam se čine opisima nekih preddiskurzivnih aranžmana (npr. spol i spolnost) u biti predstavlja diskurzivne konstrukcije čija snaga uspostavlja odnose znanja i moći, te tako faktički "dijeli" svijet na "vlasnike semioze" ili slijedeći M. De Certeaua, na "semiokratiju" i "semiotičku gerilu", koja se, nekad manje a nekad više uspješno, "vlasnicima" suprotstavlja i zahtijeva pravo da na vlastiti način kontrolira i izražava sopstveni identitet i subjektivnost.

Nirman Moranjak-Bamburać, Retoričke strategije feminističkog diskursa