Dijalog je rijedak, a ne treba vjerovati ni da je lak i sretan…A možda ćemo, ako je uopće posrijedi dijalog, njegovu prvu odluku naći u približavanju one prijetnje, granice preko koje će šutnja i nasilje zaključati biće. Treba biti pritjeran uza zid da bi se s nekim progovorilo.
Maurice Blanchot, Bol dijaloga, Buduća knjiga
De Sade…proživio je trideset godina zatočen. Blanqui je proveo trideset pet zatvoren. To su čudni mučenici jedne slobode u kojoj su mogli uživati tek nekoliko trenutaka. Izrazito beskorisne žrtve – i time tajanstvene – jednog žrtvovanja kojeg su se morali kloniti kao kuge, da je u njih bilo više dvoličnosti, više dosljednosti i manje vrline i srčanosti. Žrtve same po sebi neobično dobrovoljne. Kada je, 1548. godine, Étienne de la Boétie teoretizirao građanski neposluh, napisao je: Od vas čak i ne tražim da uzdrmate vlast nego samo da je ne podržavate.