BAKIĆ, TANJA (1981) je pjesnikinja, esejistkinja, književna prevoditeljica i rock kritičarka. Godine 2005. diplomirala anglistiku na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Objavila knjige poezije: Treptaj (1996), Bolesna ruža (2009), Trava (e-knjiga, 2009). Prevela romane: Rat svjetova H. G. Wellsa (2009), Galeb Džonatan Livingston Richarda Bacha (2009) i novelu Rabindranatha Tagorea Gladno kamenje (2008). Napisala knjigu o pop pjevačici Madonni pod nazivom Madonna robinja ili kraljica (2008). Sastavila tekst za Oktoihov turistički vodič kroz Crnu Goru (2008). Sastavila i uredila (dijelom i prevela) Ako znadeš ljubav što je, antologiju svjetske ljubavne lirike (2009). Priredila Bonton: pravila lijepog vladanja i ponašanja (2009). Zastupljena u brojnim časopisima i zbornicima. Dobitnica druge nagrade za poeziju “Joan Flora“ (2008). Poezija joj je vizualizovana i izvođena u obliku perfomansa u Beogradu, Skoplju, Mariboru i Banja Luci (2008, 2009). Prevođena na engleski, bugarski, ruski, albanski i hrvatski. Živi u Podgorici.

DAKIĆ, DANICA, umjetnica koja od kraja 1980-ih živi u Njemačkoj, svojim se radovima dosad predstavila publici na svim stranama svijeta. Iako je na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala na odsjeku za slikarstvo, Dakić se duži niz godina bavi isključivo video i zvučnim instalacijama, a trenutno njeni su radovi izloženi u muzejima i galerijama u Beču, Amsterdamu, Kasselu, Nürnbergu, Dusseldorfu, Zagrebu… Između ostalog, gostujuća je profesorica i na prestižnom Bauhaus Univerzitetu. Njen senzibilitet ‘lako’ se dešifrira iz recenzije (Allegorien des Transitorischen) koju je za katalog pripremila likovna teoretičarka i kustosica Sabine Folie: “Putem medija, videa, filma i fotografije, umjetnica propituje vrijednosti i koncepte izložene propadanju: kultura, domovina, jezik, identitet, tradicija, nasilje, gubitak, rat. U svojoj studiji Porijeklo njemačke žalobne igre Walter Benjamin istražuje upravo tu kombinaciju melankolije (žala zbog gubitka) i alegorije. Ovdje se topos ruine pokazuje podjednako dekonstruktivnim i rekonstruktivnim, u stalnoj je mijeni u zavisnosti od točke gledišta, stvarajući višestruka značenja i moguće interpretacije tipične za alegoriju.“ U istoj publikaciji Horst Bredekamp (Sprachkörper) ovako će prepoznati poetiku autoričinog opusa: “Ona je”, na tragu novijih teorija jezika -Saussura i Bühlera, “ali nezavisno od njih, našla način kombiniranja auditivnih i slikovnih elemenata, uokvirivši tim postupkom sliku fundamentalnih problema jezika.“

DEBELJAK, ALEŠ, (1961) studirao je filozofiju, komparativnu književnost i sociologiju kulutre u rodnoj Ljubljani i u Sirakuzi, država New York, SAD, gdje je i doktorirao. Jedan od vodećih srednjoeuropskih pjesnika, kritičar i prevodilac, dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, kao i slovenačke nacionalne nagrade za književnost. Knjige su mu prevođene na mnoge jezike. Predaje kulturalne studije na Ljubljanskom univerzitetu. Živi u Ljubljani sa suprugom Amerikankom i troje djece. Iz opusa izdvajamo: Melanholične figure: eseji o književnosti (1998), Somrak idolov (1994, iste godine preveden na njemački i engleski, te na hrvatski 1995, Meandar), Na ruševinah modernosti: institucija umetnosti in njene zgodovinske oblike (1999.), Lanski sneg: eseji o kulturi in tranziciji (2002.).Autorski radovi publicirani na engleskom: Anxiosus Moments (pjesme, 1994. White Pine Press), The City and the Child (pjesme, 1999. White Pine Press), Dictionary of Scilence (pjesme, 1999. Lumen Press, Inc.), Suvremeni fundamentalizam i sveti rat (Jesenski i Turk, 2003), Evropa bez Evropejcev (Sophia, Ljubljana 2004) The Hidden Handshake: National Identity and Europe in The Post Communist World (2004.). Značajniji prevodi Johna Ashbery-a, Richarda Jacksona, i Petera Bergera.

ĐURĐEVIĆ, MIRJANA, rođena je u Beogradu 1956. godine. Odrasla na Istočnom Vračaru, u Ulici Tomaša Ježa. Bavila se raznim sportovima ali ne i mačevanjem i boksom. Diplomirala na Građevinskom fakultetu i dugo godina radila u urbanizmu. Sada je profesor Visoke građevinsko-geodetske škole i pisac.
Objavila više stručnih knjiga i Čas anatomije na građevinskom fakultetu (2001); Treći sektor ili žena sama u tranziciji (2001, 2006, 2009); Ubistvo u Akademiji nauka (2002, 2007); Parking svetog Savatija (2003, 2008); Deda Rankove riblje teorije (2004); Aždajin osmeh (2004); Jacuzzi u liftu (2005); Prvi, drugi, treći čovek (2006, 2008); Čuvari svetinje (2007, 2008) i Čim preživim ovaj roman (2008, 2009).
Dobitnica je nagrada “Žensko pero” 2004 i regionalne nagrade “Meša Selimović” za najbolji roman Kaja, Beograd i dobri Amerikanac na posljednjim knjževnim susretima Cum grano salis u Tuzli 2010.

ERIĆ, OLIVERA, (Beograd, 1974.), diplomirala je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu 2002. godine. Interdisciplinarne magistarske studije na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, grupa za Teoriju umetnosti i medija, završila je 2007. godine. Tokom školske 2005/2006. godine, kao stipendista Ministarstva Republike Slovenije za visoko obrazovanje, nauku i tehnologiju, bila je na 6-mesečnom stručnom usavršavanju na Filozofskom institutu Naučnog i istraživačkog centra Slovenačke akademije nauka i umetnosti (FI ZRC SAZU) kod prof. dr Marine Gržinić. Radi kao saradnica Galerije Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu.

FILIPOVIĆ, LJILJANA, autorica je studija Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D. Lainga (Zagreb, Filozofska istraživanja, 1990.), Nesvjesno u filozofiji (Zagreb, Antibarbarus 1997.), Javne samoće (Zagreb, Antibarbarus/Tvrđa 2006.), romana Nevidljivi pas (Novi Sad, Dnevnik 1985.), Sokol u šusteraju (Zagreb, Ženska infoteka 2001.), Nestali ljudi (Profil, 2007.), Prazne tvorice (Antibarbarus, 2008.) kao i desetak radio drama. Koautorica je u djelima: The Couch and the Silver Screen, (Hove & New York, Brunner-Routledge 2003.), Psychotherapie und Psychoanalyse in Osteuropa (Uchtspringe, Sigmund-Freud-Zentrum 2003.), Ambivalenz des Fin de siecle: Wien-Zagreb, (Wien, Böhlau 1998.), Kollektive Kreativität/Collective Creativity, (Kassel 2005.), Maske und Kothurn (Wien, Böhlau 2006.) i dr.

HASANBAŠIĆ, ADI, gimnaziju i psihologiju završio na katedri Filozofskog fakulteta u Sarajevu, educirao se iz Gestalt psihoterapije, surađivao u brojnim istraživačkim projektima, te sudjelovao na posljednjem zagrebačkom međunarodnom festivalu mentalnog zdravlja, objavio rad Glas ludila u eteru u zborniku Ekstravagantna tijela. Ekstravagantni umovi etc.

KOPIĆ, MARIO (Dubrovnik,1965), filozofski pisac i prevoditelj. Studirao filozofiju, komparativnu književnost, političku antropologiju i komparativnu religiologiju u Zagrebu, Ljubljani, Berlinu i Rimu. Područje znanstvenog interesa obuhvaća fenomenologiju, filozofiju kulture i religije, povijest ideja. Posljednja objavljena djela: S Nietzscheom o Europi (Zagreb 2001), Proces Zapadu (Dubrovnik 2003), Izazovi post-metafizike (Novi Sad, 2007), Nezacjeljiva rana svijeta (Tvrđa, Zagreb 2007), Sekstant (Beograd 2009). Izdvajamo sljedeće prevode Ono što ostaje od Auschwitza, Homo sacer i Vrijeme što ostaje Giorgia Agambena, Čitanku Giannia Vattima, O apokaliptičnom tonu usvojenom u novije vrijeme u filozofiji Jacquesa Derride, Tako je govorio Zaratustra Friedricha Nietzschea, O škrtosti Mladena Dolara, te Smisao posredovanja Deana Komela. Stalni je suradnik francuskog časopisa Le Monde diplomatique, kao i vanjski urednik revije za kulturu i znanost Odjek.

MATVEJEVIĆ, PREDRAG (Mostar, 1932.), studij romanistike otpočeo u Sarajevu a dovršio u Zagrebu, 1967 doktorirao komparativnu književnost i estetiku na Sorboni, autor kojeg je skoro deplasirano predstavljati, vrstan prozaik i stilist nedvosmisleno progresivno humanistički angažiran, od 1994 redovni je profesor slavistike rimskog sveučilišta La Sapienza, predavao francusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a veoma čest gostujući profesor je na univerzitetima u New Yorku, Louvainu, Parisu, Perpignanu…Iz mnoštva djela (studija, eseja, osvrta, recenzija, pisama, polemika) navedimo čuvene Razgovore s Krležom, ponavljanu ediciju Jugoslovenstvo danas, nagrađivani i recepcijski plijeneći Mediteranski brevijar, potom Istočni epistolar, zatim Druga Venecija, Otvorena pisma -moralne vježbe, te zajednički nastalu knjigu s Vidosavom Stevanovićem Gospodari rata i mira.

OMERAGIĆ, MERIMA, rođena 1988. godine u Sarajevu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Trenutno je studentkinja na Filozofskom faklutetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda BiH.

ONFRAY, MICHEL, rođen 1959., doktor filozofije, predavao je od 1983 do 2002. u završnim razredima jedne srednje stručne škole u Caenu prije nego što će u oktobru 2002. osnovati Narodni univerzitet u Caenu, a zatim, 2006. Narodni univerzitet ukusa u Argentanu, gdje je i nastanjen, u departmanu Orne, odkle i potječe.
Objavio je pedesetak djela, u kojima predlaže teoriju hedonizma: Što može tijelo? Čime je ono omiljeni filozofski predmet? Kako misliti kao umjetnik? Na koji način predstaviti etiku na području estetike? Koje mjesto ostaviti Dioniziju u civilizaciji sasvim podređenoj Apolonu? Kakve odnose održavaju etički hedonizam i politički anarhizam? Po kojim je modalitetima neka filozofija primjenjiva? Kakve mogućnosti tijelo može očekivati od postmodernih nauka? Kakve odnose održavaju biografija i pisanje u pitanjima filozofije? Po kojim načelima su proizvedene filozofske mitologije? Kako dehristijanizirati zapadnjačko saznanje? Na koji neinstitucionalni način utjelovljivati i prenositi svoje ideje? Odgovori pretpostavljaju zaobilazni put preko slobodoumnog vitalizma, imanentne etike, anarhističkog individualizma, artističkog filozofa, lijevog ničeanstva, senzualističkog materijalizma, veselog utilitarizma, uopštene estetike, paganske subjektivnosti, solarne razuzdanosti, faustovskog tijela, filozofskog života, alternativne historiografije, posthrišćanske ateologije ili narodnih univerziteta.
Njegova djela su ga dovela do slavljenja ozloglašenih čula kao što su miris i okus: Trbuh filozofa (1989., nagrada Fondacije Del Duca, nagrada Chiavari), Umjetnost uživanja (1991.) Oblici vremena (1996) Gastronomski um (1995, nagrada Književna sloboda). Ipak, ne zanemaruje ni vizualna čula i predlaže jednu suvremenu estetiku: Nomadsko oko (1993.), Metafizika ruševina (1995.), Sjaj katastrofe (2002.), Paganske ikone (2003), Bogojavljenje rastave (2004), Tajno pismo slikarstva (2008) ispituju djela koja su naslikali Jacques Pasquier, Monsu Desiderio, Vladimir Veličković, Ernest Pignon Ernest, Gilles Aillaud i Adami. Ili pak ona koja se okreću savremenoj umjetnosti, Arheologija sadašnjosti (2003). Djelo pod naslovom Smirivanje vrtoglavica analizira fotografije Willia Ronisa (2007). Brzina priviđanja (2009) nudi razmišljanja o vajarstvu. Organ straha (2009), te prepiska s kompozitorom Pascalom Dusapinom, gdje će razmatrati muziku. Autor se isto tako pobrinuo da uobliči jednu modernu ateističku etiku djelom Cinizmi (1990), zatim Vajanje sebe (1993, nagrada Medici) i da predloži njezin politički obrazac u djelu Pobunjenikova politika (1997), Religija noža (2009), Pohvala Charlotte Corday -Podnevna misao o porijeklu anarhističkih ideja u 20. stoljeću, djela su koja istančavaju autorova politička opredjeljenja. U Teoriji zaljubljeničkog tijela (2000) nastoji odgovoriti na pitanje kako se u ljubavi može biti anarhist? A u knjizi Briga za užitke. Izgradnja solarnog erotizma (2008) kako razraditi hedonističku spolnu intersubjektivnost. Najzad, u Anatomskim čarolijama odlučno predlaže posthrišćansku bioetiku (nagrada Saveza ateista, 2004). Rasprava o ateologiji (2005) radikalno postavlja osnove toga filozofskog projekta. Onfray je isto tako uveo varijacije o hedonističkoj temi u sveske filozofskog dnevnika Želja da se bude vulkan (1996), Vrline groma (1998), Arhipelag kometa (2001), Svjetlucanje žuđenih oluja (2007). Sveska 5 nosi naslov Magnetizam sunčevih prekretnica.
Također je objavio biografiju jednog od prvih francuskih ničeanaca – Fiziologija Georgesa Palantea (2002), Ogled o Nietzscheu – Tragična mudrost (2006) te scenario o filozofovu životu – Nevinost nastajanja. Život Friedricha Nietzschea (2008). Pored toga napisao je Ars moriendi (1995) i putopis po Arktiku – Estetika sjevernog pola (2002), po Egiptu – Uz bok – žudnja za vječnošću, po Indiji – Lomače u Benaresu (2008), dok Teorija putovanja nudi razmišljanje o umijeću putovanja. Autorov Protivudžbenik filozofije iz 2001. sintetizira s ironijom i veselošću 17 godina predavanja i druženja sa svojim učenicima iz srednje stručne škole. U Izmišljanju užitka (2002) priređuje prvo izdanje na francuskom jeziku tekstova koji postoje o Aristipu iz Kirene i Kirenjankama. Najzad, u Proslavljanju koleričnog genija (2002) odaje počast liku Pierrea Bourdieua. S Krvoločnom filozofijom (2004) i Tragom žestokih požara (2006) Onfray nudi anarhističko čitanje sadašnjosti.
Više od dvadeset puta bio je izdavan u džepnoj ediciji, prevođen je na nizozemski, portugalski (u Brazilu također), španski, (i u Latinskoj Americi), njemački, rumunjski, japanski, talijanski, kineski, grčki, te na srpsku i hrvatsku varijantu našeg jezika, korejski, finski, katalonski, turski, engleski (Velika Britanija, Kanada i SAD), švedski, poljski, norveški, mađarski, ruski, ukrajinski, bugarski...
Otvaranje Narodnog univerziteta u Caenu 2002. godine bila je prilika za objavljivanje Filozofske zajednice (2004), svojevrsnog manifesta koji objašnjava razloge toga projekta. Predavanja koja se dobrovoljno drže u tom prostoru u kojem radi petnaestak predavača objavljena su pod naslovom Protiv istorije filozofije: sveska 1 – “Antičke mudrosti”; sveska 2 – “Hedonističko hrišćanstvo “(2006); sveska 3 – “Barokni anarhisti”; sveska 4 – “Ultraši prosvjetiteljstva”; sveska 5 – “Društveni eudamonizam”, te sveska 6 – “Egzistencijalne radikalnosti” (2008).
Od ostalih publikacija valja pomenuti još Moć postojanja (2006) kao i pozorišni komad Eichmannov san iz 2008. Trenutno radi na knjizi Camusova etika. Ogled o anarhističkoj misli.

PAIĆ, ŽARKO, filozof, pjesnik, kritičar i profesor estetike i sociologije kulture Sveučilišta u Zagrebu, član Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog PEN-a, glavni i odgovorni urednik Tvrđe, časopisa za književnost, umjetnost i znanost (valja istaći dvije Tvrđine edicije, kao prvu Izgledi povjesnog mišljenja -Zbornik radova povodom osamedesete obljetnice rođenja Vanje Sutlića, Pervertitov vodič kroz film Slavoja Žižeka, Nezacjeljiva rana svijeta Maria Kopića, Michel Houellebecq -mirakul, mučenik, manipulator? Marinka Koščeca, Javne samoće Ljiljane Filipović), jedan od urednika Europskog glasnika, spoljni urednik izdavačke kuće Henacom, publicist i autor knjiga Njihalo na kraju stoljeća, Postmoderna igra svijeta, Gotski križ, Idoli, nakaze i suze, Montaigneov rez, Politike identiteta: kultura kao nova ideologija, Slika bez svijeta/ ikonoklazam suvremene umjetnosti, Moć nepokornosti: intelektualac i biopolitika, Traume razlika i Projekt slobode: J.P. Sartre -filozofija i angažman (Nova Istra, 2007.), Vrtoglavica mode: prema vizualnoj semiotici tijela (Altagama, 2007.), Zaokret (Litteris, 2009), te zbirki poezije Aura, Opako ljeto i Uronjeni, kolumnist i pisac brojnih izvanrednih eseja, prikaza i komentara iz različitih sfera humanističkih nauka.

PEČENKOVIĆ VILDANA, rođena 1973.godine u Bihaću. Osnovnu i srednju školu završila u Bosanskoj Krupi, a pedagošku akademiju završila 2000-te godine. Nakon toga se upisuje na Pedagoški fakultet u Bihaću, odsjek za bosanski jezik s književnošću i historijom. Zvanje profesora književnosti i historije stiče 2006. godine. Postdiplomski studij, smjer nauka o književnosti upisala 2007.godine na Filozofskom fakultetu u Banja Luci, gdje je 2009. i odbranila magistarski rad pod nazivom Doseg soneta u pjevanju i mišljenju Skendera Kulenovića, te time stekla zvanje magistra književnih nauka. Radila kao novinar-saradnik u JP Radio-televizija Bihać, bila nastavnica bosanskog jezika i historije u osnovnoj školi u Bihaću, a od 2009. god. zaposlena na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću, kao viši asistent na predmetima iz oblasti književnosti.

POPOVIĆ, VENITA, diplomirana žurnalistkinja. Zanimaju je post/feministička teorijska kretanja. Trenutno je angažirana u humanitarnoj misiji World Visiona u Tuzli.

PROKOPIEV, ALEKSANDAR, doktor je znanosti i znanstveni suradnik Instituta za makedonsku književnost u Skopju. Bio je član uredništva znanstvene publikacije Spektar. Jedan je od istaknutijih predstavnika tzv. petog kruga suvremene makedonske književnosti, uglavnom postmodernističke orijentacije. Pojedine pripovijetke prevedene su mu na desetak svjetskih jezika. Zastupljen je u više antologija makedonske kratke proze (Borislav Pavlovski: Gospodari labirinta / Antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti, Naklada MD, Zagreb, 1998.; Katica Ćulavkova: Maketa / Savremena makedonska kratka priča, Otkrovenje, Beograd, 2001. i dr.). Autor je, između ostalih i knjiga Putovanje bajke (Patuvanjata na skaznata, 1997.), znanstveni eseji; Postmoderni Babilon (Postmoderen Vavilon 2000.), eseji; Anti-uputstva za ličnu upotrebu (Geopoetika, Beograd, 2003). Specifičan je autorov “odnos prema neprikosnovenoj moći lokalnih Panteona na teritoriji naših državica”, za koje kaže “biti laureat te i te državne nagrade je veoma korisno za CV prilikom ulaska u više univerzitetsko zvanje ili, ne daj bože, u Akademiju” i dodaje “ponekad, neki autor ima veći broj nagrada nego čitalaca”, te s punim pravom se pita i zaziva svojevrsnog balkanskog Luisa Harsa, koji bi objedinio “‘sudbinski’ one koji su direkni protagonisti ovih bogatih, raznolikih književnosti ‘u senci’”. Aleksandar Prokopiev živi i stvara u Skopju.

PUPOVAC, OZREN, rođen je u Zagrebu 1977. Radi kao istraživač na Institutu za kulturna istraživanja u Berlinu (ICI-Berlin), gdje zajedno s Brunom Besanom vodi projekt Versus Laboratory. Osnovna su područja njegovog istraživanja dodirne točke marksizma i suvremene francuske filozofije, kao i naslijeđe njemačkog idealizma u radikalnoj političkoj misli. Objavljuje članke o jugoslavenskom komunizmu i o ideološkim sukobima raspada Jugoslavije. Prevoditelj je knjiga Le siecle i D’un désastre obscur Alaina Badioua na hrvatsko-srpski. Trenutno uređuje i prevodi izabrana djela Louisa Althussera.

SALECL, RENATA angažirana je na Kriminološkom institutu Pravnog fakulteta u Ljubljani, kao i gostujuća profesorica na pravnim fakultetima u New Yorku, Washingtonu i Berlinu. Njen interdisciplinarni pristup povezuje pravo, kriminologiju i psihoanalizu. Od najnovijih objavljenih djela izdvajamo: Sobre a felicidade: ansiedade e consumo na era do hipercapitalismo (Alamedo, 2005); On Anxiety (Routledge, London, 2004); Protiv ravnodušnosti (Arkzin, Zagreb, 2002), uredila Sexuation (Duke University Press, 2000), Gaze and Voice as Love Objects uredila zajedno sa Slavojem Žižekom 1996. i mnoge druge. Njeni radovi objavljeni su u brojnim publikacijama u regionu i šire. Do kraja juna ove godine pred čitateljima ce se pojaviti knjiga Choice.

SARAJLIĆ, NERMIN freelancer, diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1986. godine. Autor knjiga Iluzije pod točkovima regresije, Triptih o đavoljim monogramima I -poeme, II -priče (Bosanska riječ, Tuzla, 2007., 2009) za edicijski blagoslov pripremljeni rukopisi Triptih o đavoljim monogramima III -ogledi i zbirka priča Gluckliche Reise. Saradnik više časopisa i publikacija za kulturu, estetiku i sociološko-filozofsku epi-fenomenologiju.

STEFANOVIĆ, PETAR (1933.) studij francuskog i italijanskog jezika i književnosti završio u Beogradu. Slavistiku studirao u Sarajevu, a na stručnom usavršavanju bio na Moskovskom univerzitetu u dva navrata 1967. i 1969. godine, te u Francuskoj 1978., 1982. i 1984. Francuski predavao na svim stupnjevima, uključujući Mašinski fakultet u Zenici u razdoblju između 1981. i 1986., latinski i ruski predavao u gradskoj Gimnaziji, srpskohrvatski u osnovnoj školi kod nas i u Francuskoj. Dvije i pol decenije radio kao stručni savjetnik za nastavu francuskog i latinskog. Bio je urednik rubrike prevoda na francuski u đačkom listu Omorika (Montbeliard, 1986 – 1990.). Bio je dopisnik Oslobođenja – izdanja za inostranstvo, iz Francuske 1988-1990. Dvije knjige objavio je u koautorstvu s Mustafom Tanovićem iz 1972. i 1978. i petnaestak priloga u časopisu Didaktički putokazi iz oblasti metodike nastave stranih jezika i primijenjene lingvistike, te prevod knjige Didaktika prirodnih nauka Astolfija i Develaya iz 1998. kao i niza književnih tekstova s francuskog, španskog i latinskog jezika.

ŠARČEVIĆ ABDULAH, jedno od najznačajnijih filozofskih imena na prostoru bivše Jugoslavije, predavač ontologije, epistemologije, estetike, filozofije znanosti i povijesti filozofije, profesor emeritus na Filozofskom fakulktetu u Sarajevu i Prima Community College u Tucsonu (Arizona, USA), redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH, osnivač Centra za filozofska istraživanja, utemeljitelj i urednik čuvene filozofske biblioteke Logos, autor brojnih djela, pri čemu valja neizostavno naglasiti osmotomni opus Odabranih spisa, koja čine, kako veli filozof i profesor Sulejman Bosto, svojevrsnu “ustrajnu apologiju humanističke kulture, filozofiju nade u ljudskost uprkos epohalnoj krizi čovječanstva“, zahvatajući ključne “probleme povijesti filozofije, spor i/ili dijalog moderne i postmoderne, ontologije, fenomenologije, filozofske antropologije, hermeneutike, filozofije jezika, etike, estetike, sociologije kulture...“ Izdvajamo: Iskon i smisao, Sfinga Zapada (1972., ponovljeno izdanje 2000.), Iskustvo i vrijeme, De homine: mišljenje i moderni mit o čovjeku (1986.), Etika ljudskih prava, Istina i sloboda, Politička filozofija i multikulturalni svijet. Istina o istini. Svijet moderne i postmoderne. U sjeni nihilizma (2003.)

VUKČEVIĆ NEMANJA, rođen maja 1975. u Novom Sadu, gde još uvek i živi. Studije srpske književnosti i jezika završio u Novom Sadu, gde u septembru ove godine završava i postidiplomske studije na temu „Potraga za ocem u delu Danila Kiša i Davida Albaharija“.U periodu od 2000. do 2005. godine kao autor i frontmen grupe „Emocionalno obezbeđenje“ objavio tri albuma: „Posle upotrebe spljoštiti“ za Radio 021 , Novi Sad; „Država ljubavi i poverenja“ za PGP RTS Beograd; i „Stereopatija“ za Vojvodina music, Novi Sad. Stigao kao 24. na Velikom Fruškogorskom Maratonu. Nezaposlen, živi od davanja časova srednjoškolcima.

ZDRAVIČ, NADA, rođena 1956, studirala jezike, književnost i diplomaciju u Sarajevu, na Sorbonne III i na Ecole Nationale d’administration u Parizu, na Luteranskom koledžu u New Yorku, i Europskoj školi u Firenci. Prevodi s francuskog, italijanskog i slovenačkog. Bavi se publicističkim radom.

ŽIŽEK, SLAVOJ ‘postmarksistički’ filozof i kulturalni kritičar, jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice. Po Carstenu Strathaussenu “na polju političke ontologije“, iako se ograđuje od uskosti zajedničkog imenitelja, Žižek, uz Laclaua, Mouffe, Badioua, Agambena, Hardta, Negrija, Deleuzea, svrstan je u neoljevicu. Rođen je 1949. u Ljubljani. Doktorirao je filozofiju na Ljubljanskom univerzitetu. Za boravka u Parizu, intenzivno je izučavao psihoanalizu. Od 2005., Žižek je član Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Od djela objavljenih na engleskom, slovenskom i prijevodima na brojne svjetske jezike izdvajamo Sublimni objekt ideologije, Škakljivi subjekt: Odsutno središte političke ontologije, Irak: Posuđeni čajnik, Znak/označitelj/pismo, Repeating Lenin, NATO kao lijeva ruka Boga, O vjerovanju: Nemilosrdna ljubav, Pervertitov vodič kroz kinematografiju, O nasilju, Did Somebody say Totalitariansm?, Nedjeljivi ostatak: Ogledi o Schellingu i srodnim pitanjima, Paralaksa, Bog na mukama (koautorstvo s Borisom Gunjevićem). Proučavanju njegovog djela posvećen je časopis: International Journal of Žižek Studies, čiji je pokretač i glavni urednik Paul A. Taylor, inače voditlej magistarskih studija na Institutu za komunikacijske studije Sveučilišta Leeds. Na pretposljednjem Toronto Film Festivalu premijerno je prikazan dokumnetarac Zizek! američke sociologinje i redateljice Astre Taylor, a prije tog Sophie Fiennes režirala je film sa Žižekom o Žižeku pod nazivom: Pervert’s Guide to Cinema.