 |
III GLOKALIZAM ILI ŠALJIVE DIOPTRIJE I JEZIVI FILTERI ŽIVLJENJA I MIŠLJENJA |
20/14
decembar 2014 |
|
| |
Kada ćemo preći u ofanzivu?
Hoćemo li na kraju moći – mi umjetnici – da napadnemo čovjeka nauke u ime blještavog čovječanstva? Da napadnemo – s koje pozicije? Kakvim sredstvima? Da li smo uopšte kadri da napadnemo? U posljednjim decenijama umjetnost se ponašala loše – dozvolila je da joj znanost imponira, gotovo je pala na koljena pred njom, lakomo sve zaprimala iz ruke neprijatelja, ponestalo joj je ponosa i čak običnog nagona za samoodržanjem…
I o kakvom napadu može da sanja takva umjetnost, kad čak nije sposobna da se brani i kad je već napola osvojena?…
I ta stravična perspektiva sve veće kod nas raspolućenosti na homo sapiensa i…i…i na šta?
Tã to nešto što će se otkriti u budućoj umjetnosti.
Witold Gombrowicz, Dnevnik II, 1961.
Objašnjenjima se ne može izigrati egzistencija; ona se jedino može podnositi, voljeti ili mrziti, obožavati ili strahovati od nje, u tom smjenjivanju blaženstava i užasa koje je sam ritam bića, ritam njegovih oscilacija i nesklada, njegovih gorkih i veselih silovitosti.
Emile M. Cioran, Rastanak s filozofijom,
Kratki pregled raspadanja |
|
|
 The Look of Silence |
 |
| |
|
|
|
|
|
