Avdić, Alen, profesor engleskog jezika i književnosti˝, rođen u Zenici 1988., diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli 2011. Na istom fakultetu magistrirao angloameričke književno-kulturalne studije 2013. Živi i radi na relaciji Zavidovići-Tuzla.

Bajrektarević H. Anis, profesor, šef katedre za Međunarodno pravo i globalne političke studije IMC Univerziteta u Austriji.

Čihorić, Dragan, istoričar umjetnosti, radi kao viši asistent na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. Uža oblast interesovanja: međuratna jugoslovenska umjetnost.

Debeljak, Aleš (1961-2016), studirao je filozofiju, komparativnu književnost i sociologiju kulutre u rodnoj Ljubljani i u Sirakuzi, država New York, SAD, gdje je i doktorirao. Bio je jedan od vodećih srednjoeuropskih pjesnika, kritičara i prevodilaca, dobitnik brojnih međunarodnih nagrada, kao i slovenačke nacionalne nagrade za književnost. Knjige su mu prevođene na mnoge jezike. Predavao kulturalne studije na Ljubljanskom univerzitetu. Iz opusa izdvajamo: Melanholične figure: eseji o književnosti (1998), Somrak idolov (1994, iste godine preveden na njemački i engleski, te na hrvatski 1995, Meandar), Na ruševinah modernosti: institucija umetnosti in njene zgodovinske oblike (1999.), Lanski sneg: eseji o kulturi in tranziciji (2002.), Suvremeni fundamentalizam i sveti rat (Jesenski i Turk, 2003), Evropa bez Evropejcev (Sophia, Ljubljana 2004), Balkansko brvno: eseji o književnosti jugoslovenske Atlantide, (Fraktura, 2014.) Autorski radovi publicirani na engleskom: Anxiosus Moments (pjesme, 1994. White Pine Press), The City and the Child (pjesme, 1999. White Pine Press), Dictionary of Scilence (pjesme, 1999. Lumen Press, Inc.), The Hidden Handshake: National Identity and Europe in The Post Communist World (2004.). Značajniji prevodi Johna Ashbery-a, Richarda Jacksona, i Petera Bergera. Na žalost, napustio nas u januaru 2016.

Filipović, Ljiljana rođena je u Zagrebu gdje je magistrirala, doktorirala i habilitirala na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta. Autorica je nekoliko romana i filozofskih knjiga te desetak radio drama i dvadesetak radio adaptacija. Objavljuje radove koji se tematski bave objašnjenjem kulturoloških fenomena interakcijom filozofije i psihoanalize te je taj interes vodi i prijevodima djela s tog područja. Urednica je na Trećem programu Hrvatskog radija te izvanredna profesorica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje predaje izborne kolegije Psihoanaliza dramskog teksta (filozofsko-psihoanalitičku teoriju dramskog teksta) te Film i psihoanaliza. Izdvajamo: Nevidljivi pas (roman; Novi Sad: Dnevnik 1985.), Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D. Lainga (filozofska studija; Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo 1990.), Nesvjesno u filozofiji (filozofska studija; Zagreb: Izdanja Antibarbarus 1997.), Sokol u šusteraju (roman; Zagreb: Ženska infoteka 2001.), Javne samoće (eseji; Zagreb: Tvrđa, HDP, Izdanja Antibarbarus, Zagreb 2006.), Nestali ljudi (roman; Zagreb: Profil, 2007.), Prazne tvornice (eseji; Zagreb: Antibarbarus 2008.), Scenariji kože (eseji; Zagreb: Antibarbarus, 2012.) Neka od djela u kojima je koautorica: The Couch and the Silver Screen (Hove & New York: Brunner-Routledge 2003), Psychotherapie und Psychoanalyse in Osteuropa (Uchtspringe: Sigmund-Freud-Zentrum 2003), Ambivalenz des Fin de siėcle: Wien-Zagreb, (Wien-Köln-Weimer: Böhlau 1998), Fin de siėcle Zagreb-Beč (Zagreb: Školska knjiga 1997), Zagonetka umjetnosti (Zagreb: Demetra 2003), Kollektive Kreativität / Collective Creativity (Kassel: Kunsthalle Fridericianum 2005), Maske und Kothurn (Wien-Köln-Weimer: Böhlau 2006), Ekstravagantna tijela: Ekstravagantni umovi/ Ekstravagant Bodies: Extravagant Minds (Zagreb: Kontejner 2010), R.D. Laing, 50 years since The Divided Self (Ross-on-Wye: PCCS Books 2012), a važniji prijevodi: T. S. Szasz, Proizvodnja ludila / The Manufacture of Madness, (Zagreb: GZH 1982.), M. Eliade, Okultizam, magija i pomodne kulture/ Occultism, witchcraft and cultural fashions, (Zagreb: GZH 1981.), R. D. Laing, Glas iskustva /The Voice of Experience, (Zagreb: GZH 1986.), D. Cooper, Jezik ludila/ The Language of Madness, (Zagreb: Naprijed 1986.) etc.

Kaluđerović, Željko je rođen 1964. godine u Vrbasu (Vojvodina, Srbija). Magistrirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na temu "Aristotel i predsokratovska metafizika". Na istom fakultetu, 2008. godine brani doktorski rad pod naslovom "Helensko poimanje pravde". Objavio je više od sedamdeset naučnih i stručnih radova u zemlji i inostranstvu, uglavnom iz antičke filozofije, istorije filozofije i praktičke filozofije. Učestvovao je na više od dvadeset međunarodnih simpozijuma i jednom svetskom kongresu (9th World Congress of Bioethics). Predaje helensku filozofiju, helenističko-rimsku filozofiju, etiku, novinarsku etiku i filozofiju morala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, te antičku filozofiju i srednjevekovnu filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli (Bosna i Hercegovina). Dosada je objavio slijedeće knjige Aristotel i predsokratovci (KriMel, Novi Sad, 2004.), Helensko poimanje pravde, (Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci-Novi Sad, 2010.) i Presokratsko razumevanje pravde, također isti izdavač, 2013.

Karović, Jasenko je na FPN-u u Sarajevu diplomirao 1982. god., a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je magistrirao s temom "Vrijednosni odnos i njegovo određenje kod Maxa Webera" godine 1999. Na FPN-u u Sarajevu je odbranio doktorsku tezu "Konstituiranje, geneza i stanje savremene epistemologije društvenih znanosti" 2013. god. Njegova temeljna znanstvena preokupacija je sociološko i filozofsko saznanje kao i sve reference savremenog epistemološkog loma.

Kopić, Mario (Dubrovnik, 1965), filozofski pisac i prevoditelj. Studirao filozofiju, komparativnu književnost, političku antropologiju i komparativnu religiologiju u Zagrebu, Ljubljani, Berlinu i Rimu. Područje znanstvenog interesa obuhvaća fenomenologiju, filozofiju kulture i religije, povijest ideja. Posljednja objavljena djela: S Nietzscheom o Europi (Zagreb 2001), Proces Zapadu (Dubrovnik 2003), Izazovi post-metafizike (Novi Sad, 2007), Nezacjeljiva rana svijeta (Tvrđa, Zagreb 2007), Sekstant (Beograd 2009). Izdvajamo sljedeće prevode: Ono što ostaje od Auschwitza, Homo sacer i Vrijeme što ostaje Giorgia Agambena, Čitanku Giannia Vattima, O apokaliptičnom tonu usvojenom u novije vrijeme u filozofiji Jacquesa Derride, Tako je govorio Zaratustra Friedricha Nietzschea, O škrtosti Mladena Dolara, te Smisao posredovanja Deana Komela i Neugodni gost: Nihilizam i mladi, Umberta Galimbertija. Stalni je suradnik francuskog časopisa Le Monde diplomatique, kao i vanjski urednik revije za kulturu i znanost Odjek.

Kramarić, Zlatko rođen je 1956. u Osijeku gdje je pohađao osnovnu školu. Završio je gimnaziju "Braća Ribar" 1974. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1978. diplomirao je hrvatski jezik i filozofiju. Odmah se zaposlio kao profesor filozofije u CUO "Braća Ribar". Nakon godine dana postao je asistent na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. 1983. je magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja Macedonistike. Doktorirao je u Novom Sadu 1985. iz područja filologije. Iste godine je postao docent na Katedri za makedonsku književnost i jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. 1987. je boravio na S. Fraeser Univercity, u Vancouveru, Kanada kao gostujući profesor. 1989. promaknut je u zvanje izvanrednog profesora na istoj Katedri. Nakon demokratskih promjena 1990. izabran je za predsjednika Skupštine općine Osijek. Izabrali su ga HDZ-ovi vijećnici iako nije bio član te stranke nego HSLS-a. S obzirom na ratno vrijeme i nastupe u medijima postaje popularan u javnosti. Na toj dužnosti je bio do 1992. Slijedeće godine kao kandidat HSLS-a osvaja gradonačelnički mandat. Bio je neprekidno osječki gradonačelnik do 2005. Od 1992. do 1994. bio je prorektor osječkog Sveučilišta. Za saborskog zastupnika HSLS-a izabran je 1992. Zastupnik je u svim slijedećim sazivima Sabora do 2008. Od 1993. do 2000. bio je član parlamentarnog izaslanstva u OESS-u. Od 1994. do 2000. sudjeluje na Nacionalnim molitvenim doručcima u Washintognu, SAD. Od 1995. do 2000. je član delegacije Republike Hrvatske u Kongresu regionalnih i lokalnih vlasti Vijeća Europe. Nakon raskola u HSLS-u 1996. priključuje se Liberalnoj stranci Vlade Gotovca gdje postaje potpredsjednik. Od 2000. do 2003. predsjednik je Nacionalnog vijeća za vođe. 2001. je izabran za predsjednika Liberalne stranke. Te godine postaje potpredsjednik Liberalne internacionale, svjetske federacije liberalnih i demokratskih političkih stranaka. 2004. je u Jeruzalemu imenovan za ambasadora dobre volje Izraela. 2006. nakon kongresa ujedinjenja HSLS-a i LS-a postaje potpredsjednik HSLS-a. Redoviti profesor na Katedri za teoriju književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku postao je 2007. 2008. je imenovan hrvatskim veleposlanikom na Kosovu. Nakon dvije godine odlazi s Kosova za veleposlanika u Makedoniju. U rujnu 2012. gradonačelnik Skopja uručio mu je priznanje za humanost "Majka Tereza". U veljači 2013. je u Skopju dobio Međunarodnu nagradu "Goceva misao" za afirmaciju i popularizaciju makedonske književnosti, umjetnosti i kulture. Od brojnih djela koje je objavio izdvajaju se Makedonske teme i dileme 1991., Diskurs razlike: ogledi o alternativnom mišljenju 1994., Književnost, povijest, politika 1998., Pohvala ljudskoj gluposti: prilog fenomenologiji svakidašnjeg 2002.

Meić, Perina (Sarajevo, 1975.), teoretičarka književnosti, sveučilišna profesorica. Studij hrvatskog jezika i književnosti završila u Mostaru, doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predaje teoriju književnosti i noviju hrvatsku književnost. Objavila knjige: Čitanje povijesti književnosti. Metodološki modeli književnopovijesnih istraživanja u hrvatskoj znanosti o književnosti(2010.), Od riječi do riječi. Književnokritičke zabilješke (2010.), Znamen. Fragmenti o književnom i znanstvenom djelu Ante Stamaća (2011.), Smjerokazi. Teorijske i književnopovijesne studije (2012.), Izazovi. Hrvatska književnost u BiH i druge teme (2015.). Uz profesuru na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru s radošću se posvećuje znanstvenom radu i kontinuirano objavljuje u uglednim domaćim i inozemnim časopisima i publikacijama, te je sudionica brojnih znanstvenih skupova i konferencija u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Austriji, Crnoj Gori, Poljskoj, Bjelorusiji.

Mušić, Lejla (Bihać, 1981.), doktorica je socioloških znanosti, angažirana na Fakultetu političkih nauka Sarajevo, pri Odsjeku za sociologiju. Završila je Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za filozofiju i sociologiju 2005. godine. Magistrirala je na temu "Rodno zasnovano nasilje u BiH porodici u periodu tranzicije" u septembru 2008. godine pri Centru za interdisciplinarni postdiplomski studij Univerziteta u Sarajevu. Napisala je više radova poput Filozofija umjetnosti u mišljenju Anande Kentischa Coomaraswamiya ( Filozofska istraživanja, Zagreb, 2007.). Prevela je s engleskog na bosanski jezik djelo Ljepota i islam, estetika u islamskoj umjetnosti i arhitekturi (Des, Sarajevo, 2005.), autorice Valerie Gonzalez, a njen magistarski rad "Rodno zasnovano nasilje u BiH porodici u periodu tranzicije" objavljen je 2010. godine u četverotomnom izdanju master teza prve Generacije (2006-2008) master studija Rodne studije. Tokom 2012. godine objavljuje rad u Zborniku Demitologizacija religijskih narativa na Balkanu, pod naslovom "Ekološki nacionalizam kao projekat rodne i religijske de(kon)strukcije u kulturi sjećanja Balkana".

Paić, Žarko filozof, pjesnik, kritičar i profesor estetike i sociologije kulture Sveučilišta u Zagrebu, član Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog PEN-a, glavni i odgovorni urednik Tvrđe, časopisa za književnost, umjetnost i znanost (valja istaći Tvrđine edicije, kao prvu Izgledi povjesnog mišljenja - Zbornik radova povodom osamedesete obljetnice rođenja Vanje Sutlića, Pervertitov vodič kroz film Slavoja Žižeka, Nezacjeljiva rana svijeta Maria Kopića, Michel Houellebecq - mirakul, mučenik, manipulator? Marinka Koščeca, Javne samoće Ljiljane Filipović), jedan od urednika Europskog glasnika, spoljni urednik izdavačke kuće Henacom, publicist i autor knjiga Njihalo na kraju stoljeća, Postmoderna igra svijeta, Gotski križ, Idoli, nakaze i suze, Montaigneov rez, Politike identiteta: kultura kao nova ideologija, Slika bez svijeta/ikonoklazam suvremene umjetnosti, Moć nepokornosti: intelektualac i biopolitika, Traume razlika i Projekt slobode: J.P. Sartre - filozofija i angažman (Nova Istra, 2007.), Vrtoglavica mode: prema vizualnoj semiotici tijela (Altagama, 2007.), Zaokret (Litteris, 2009), Posthumano stanje: Kraj čovjeka i mogućnosti druge povijesti (Litteris, 2011.), te zbirki poezije Aura, Opako ljeto i Uronjeni, kolumnist i pisac brojnih izvanrednih eseja, prikaza i komentara iz različitih sfera humanističkih nauka.

Popović, Venita diplomirana žurnalistkinja. Zanimaju je post/feministička teorijska kretanja. Trenutno je angažirana u humanitarnoj misiji World Visiona u Zenici.

Prokopiev, Aleksandar doktor je znanosti i znanstveni suradnik Instituta za makedonsku književnost u Skopju. Bio je član uredništva znanstvene publikacije Spektar. Jedan je od istaknutijih predstavnika tzv. petog kruga suvremene makedonske književnosti, uglavnom postmodernističke orijentacije. Pojedine pripovijetke prevedene su mu na desetak svjetskih jezika. Zastupljen je u više antologija makedonske kratke proze (Borislav Pavlovski: Gospodari labirinta / Antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti, Naklada MD, Zagreb, 1998.; Katica Kulavkova: Maketa / Savremena makedonska kratka priča, Otkrovenje, Beograd, 2001. i dr.). Autor je, između ostalih i knjiga Putovanje bajke (Patuvanjata na skaznata, 1997.), znanstveni ese-ji; Postmoderni Babilon (Postmoderen Vavilon 2000.), eseji; Anti-uputstva za ličnu upotrebu (Geopoetika, Beograd, 2003). Specifičan je autorov "odnos prema neprikosnovenoj moći lokalnih Panteona na teritoriji naših državica", za koje kaže "biti laureat te i te državne nagrade je veoma korisno za cv prilikom ulaska u više univerzitetsko zvanje ili, ne daj bože, u Akademiju" i dodaje "ponekad, neki autor ima veći broj nagrada nego čitalaca", te se s punim pravom pita i zaziva svojevrsnog balkanskog Luisa Harsa, koji bi objedinio "’sudbinski’ one koji su direkni protagonisti ovih bogatih, raznolikih književnosti ’u senci.’" Aleksandar Prokopiev živi i stvara u Skopju.

Salecl Renata je ugledna filozofkinja i sociologinja koja pripada pokretu teorijske psihoanalize. Poznata je po originalnom istraživanju odnosa pravne teorije, emocija, psihoanalize i neuronauke. Rado je viđen predavač na prestižnim univerzitetima u Evropi i Americi, uključujući i Londonsku školu za ekonomiju (LSE). Autorica je više knjiga, uključujući The Spoils of Freedom, a zajedno sa Slavojem Žižekom je uredila Gaze and Voice as Love Objects. Knjige su joj prevedene na više od deset jezika. Predmeti njenog psihoanalitičkog istraživanja su raznorodni: od klasičnih holivudskih melodrama Doba nevinosti i Ostataka dana, preko pjesme sirena i Čaušeskuove Rumunije, pa do ogleda o ruskom performans umjetniku Olegu Kuljiku, "koji se ponaša kao pas i ujeda svoju publiku" iz djela Protiv ravnodušnosti.

Sarajlić, Nermin freelancer, diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1986. godine. Autor knjiga Iluzije pod točkovima regresije, Triptih o đavoljim monogramima I - poeme, II - priče (Bosanska riječ, Tuzla, 2007., 2009) za edicijski blagoslov pripremljeni rukopisi Triptih o đavoljim monogramima III - ogledi i zbirka priča Glückliche Reise. Saradnik više časopisa i publikacija za kulturu, estetiku i sociološko-filozofsku epi/fenomenologiju.

Zdravič, Nada, rođena 1956, studirala jezike, književnost i diplomaciju u Sarajevu, na Sorbonne III i na Ecole Nationale d’administration u Parizu, na Luteranskom koledžu u New Yorku, i Europskoj školi u Firenci. Prevodi s francuskog, italijanskog i slovenačkog. Bavi se publicističkim radom.

Žižek, Slavoj ’postmarksistički’ filozof i kulturalni kritičar, jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice. Po Carstenu Strathaussenu "na polju političke ontologije", iako se ograđuje od uskosti zajedničkog imenitelja, Žižek, uz Laclaua, Mouffe, Badioua, Agambena, Hardta, Negrija, Deleuzea, svrstan je u neoljevicu. Rođen je 1949. u Ljubljani. Doktorirao je filozofiju na Ljubljanskom univerzitetu. Za boravka u Parizu, intenzivno je izučavao psihoanalizu. Od 2005., Žižek je član Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Od djela, preko pedeset, objavljenih na engleskom, slovenskom i prijevodima na brojne svjetske jezike (više od dvadesetak) izdvajamo Sublimni objekt ideologije, Škakljivi subjekt: Odsutno središte političke ontologije, Irak: Posuđeni čajnik, Znak/označitelj/pismo, Repeating Lenin, NATO kao lijeva ruka Boga, O vjerovanju: Nemilosrdna ljubav, Pervertitov vodič kroz kinematografiju, O nasilju, Did Somebody say Totalitariansm?, Nedjeljivi ostatak: Ogledi o Schellingu i srodnim pitanjima, Paralaksa, Bog na mukama (koautorstvo s Borisom Gunjevićem), Tihi sugovornici Lacana (Zeničke sveske, Missing link, BNP - Zenica, 2011., prijevod Venita Popović), Živjeti na kraju vremena (Fraktura 2013. Zagreb, prijevod Srećko Horvat). Proučavanju njegovog djela posvećen je časopis: International Journal of Žižek Studies, čiji je pokretač i glavni urednik Paul A. Taylor, inače voditelj magistarskih studija na Institutu za komunikacijske studije Sveučilišta Leeds. Na Toronto Film Festivalu premijerno je prikazan dokumentarac Zizek! američke sociologinje i redateljice Astre Taylor, a prije tog Sophie Fiennes režirala je film sa Žižekom o Žižeku pod nazivom: Pervert’s Guide to Cinema.