…u Duhu vremena koji je istovremeno, površan, ništavan, epski i zanosan masovna kultura ne počiva na ramenima Zeitgeista-a, ona je okačena o njegove peševe…Nema one antropološke pobune, nema Edipa i Sfinge, nema vrtoglavog poniranja u ćudljivosti života, jer se sve odvija po horizontali, po površini imaginarnih i stvarnih zbivanja, i sve u pokretu.
Edgar Morin, L’espirit du temps
Ona je žena, Amerika, jednom ljepotica neuporediva sjaja, sada krasotica leprozne kože.Trudna je - nitko ne zna je li to što nosi zakonito…nastupili su njeni prvi strašni porođajni trudovi - nastavit’ će se: nema liječnika koji bi odredio vrijeme poroda. Samo se zna da nisu lažni trudovi, ona će sigurno roditi, a što? - najstrašniji totalitarizam što ga je svijet ikada poznavao? A zar ne bi ona, nesretna orijašica, jadna mila djevojka, mogla roditi čedo novoga svijeta, hrabro i obzirno, oštoumno i neobuzdano?
Norman Mailer, The Armies of the Night, 1968
|