BAKIĆ, TANJA (1981) je pjesnikinja, esejistkinja, književna prevoditeljica i rock kritičarka. Godine 2005. diplomirala anglistiku na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Objavila knjige poezije: Treptaj (1996), Bolesna ruža (2009), Trava (e-knjiga, 2009). Prevela romane: Rat svjetova H. G. Wellsa (2009), Galeb Džonatan Livingston Richarda Bacha (2009) i novelu Rabindranatha Tagorea Gladno kamenje (2008). Napisala knjigu o pop pjevačici Madonni pod nazivom Madonna robinja ili kraljica (2008). Sastavila tekst za Oktoihov turistički vodičkroz Crnu Goru (2008). Sastavila i uredila (dijelom i prevela) Ako znadešljubav što je, antologiju svjetske ljubavne lirike (2009). Priredila Bonton: pravila lijepog vladanja i ponašanja (2009). Zastupljena u brojnim časopisima i zbornicima. Dobitnica druge nagrade za poeziju “Joan Flora“ (2008). Poezija joj je vizualizovana i izvođena u obliku perfomansa u Beogradu, Skoplju, Mariboru i Banja Luci (2008, 2009). Posjetila brojne internacionalne književne festivale, sajmove knjiga i konferencije. Prevođena na engleski, bugarski, ruski, albanski i hrvatski. Živi u Podgorici.

BURIĆ, AHMED, rođen u Sarajevu 1967. godine, bosanskohercegovački književnik, dugogodišnji kolumnist magazina BH Dani, i novinar-urednik sarajevskog dnevnika Oslobođenje. Objavio je pjesničku zbirku Bog tranzicije (V. B. Z. Zagreb 2004). Sudjelovao je i u nekoliko filmskih projekata kao scenarist i glumac, između ostalog, zapaženo ‘cameo-pojavljivanje’ u filmu Sedam i po Miroslava Momčilovića. Živi i radi u Sarajevu.

ČAČINOVIČ, NADEŽDA, rođena u Budimpešti, a školovanje i studije vezano uz Zürich, Bern, Beograd, Mursku Subotu, Ljubljanu, Bonn i Frankfurt već samo po sebi jamči i upućuje na humanistički i kozmopolitski senzibilitet. Riječje zapravo o jednoj od naprominentnijih teoretičarki, spisateljica i prevoditeljica koja značajem i utjecajem uveliko nadilazi prostor matične Hrvatske. Iz niza objavljenih publicističkih radova izdvajamo djela U ženskom ključu-ogledi u teoriji kulture, Doba slika u teoriji mediologije, Parvullu aestheticu, Obris moderne, te Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu: Koristan i za inteligentne muškarce (Jesenski i Turk, Zagreb, 2007). Urdila zbornik Žene i filozofija u izdanju zagrebačkog Centra za ženske studije. Angažirana je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

DEBELJAK, ALEŠ, (1961) studirao je filozofiju, komparativnu književnost i sociologiju kulutre u rodnoj Ljubljani i u Sirakuzi, država New York, SAD, gdje je i doktorirao. Jedan od vodećih srednjoeuropskih pjesnika, kritičar i prevodilac, dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, kao i slovenačke nacionalne nagrade za književnost. Knjige su mu prevođene na mnoge jezike. Predaje kulturalne studije na Ljubljanskom univerzitetu. Živi u Ljubljani sa suprugom Amerikankom i troje djece. Iz opusa izdvajamo: Melanholične figure: eseji o književnosti (1998), Somrak idolov (1994, iste godine preveden na njemački i engleski, te na hrvatski 1995, Meandar), Na ruševinah modernosti: institucija umetnosti in njene zgodovinske oblike (1999.), Lanski sneg: eseji o kulturi in tranziciji (2002.).Autorski radovi publicirani na engleskom: Anxiosus Moments (pjesme, 1994. White Pine Press), The City and the Child (pjesme, 1999. White Pine Press), Dictionary of Scilence (pjesme, 1999. Lumen Press, Inc.), Suvremeni fundamentalizam i sveti rat (Jesenski i Turk, 2003), Evropa bez Evropejcev (Sophia, Ljubljana 2004) The Hidden Handshake: National Identity and Europe in The Post Communist World (2004.). Značajniji prevodi Johna Ashbery-a, Richarda Jacksona, i Petera Bergera.

HARBAŠ, BERNARD, završio studije filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Studije, prikaze i prevode objavljivao u BiH (Dijalog, Odjek, Revija slobodne misli…) i Hrvatskoj (Quorum, Filozofska istraživanja, Scopus…) Radi kao asistent na Univerzitetu u Zenici.

HARBAŠ, NADA magistrirala savremenu političku teoriju na Univerzitetu Westminster, London. Radi kao projekt menadžerica u nevladinoj organizaciji Beogradski krug. Prevodi sa engleskog i švedskog jezika.

ILIĆ, MIRKO, ilustrator i dizajner, rođen 1956. u Bijeljini, u Zagrebu završio Školu za primijenjenu umjetnost, a karijeru započinje krajem sedamdesetih kao autor stripova u grupi Novi kvadrat. Saradnik je u Poletu, Pitanjima, autor Startovih ilustracija i Danasovih naslovnica, jedna je od najprominentnijih figura Novog vala što će također biti ‘dokumentirano’ saradnjom na filmu Igora Mirkovića Sretno dijete. 1986. odlazi u New York gdje je bio art direktor u Timeu i New York Timesu. Početkom devedesetih godina, što jeste blasfemično zanimljivo, biva izbačen i iz ULUPUH-a, mada je redovito plaćao članarinu. Evo autorova sažeta subverzivna komentara tog nemila skandala: “Ja sam proizvod hrvatske kulture koja me neće.” Polako vremenom se sve više okretao designu. Ponajprije je s Alexom Arceom osnovao dizajnersku tvrtku Oko & Mano Inc, a 1995. pokrenuo studio za grafički dizajn i 3D kompjutersku grafiku Mirko Ilić Corp.
Osim ilustracija, dizajna albuma za Prljavo kazalište, Bijelo dugme, Bou, U škripcu, Parlament etc., postera, naslovnica knjiga i novina Ilić dizajnira i hotele i restorane, te radi filmske špice i svojevrsne vinorele, više no aromatične. 2002. predstavlja seriju umjetničkih 3D grafika “Sex and Lies”. Predaje dizajn i ilustraciju postdiplomcima na Cooper Union i School of Visual Arts u New Yorku, a koautor je i knjiga “Genius Moves: 100 Icons of Graphic Design”, “Handwritten”, te “Design of Dissent”. Upravo je posljednja knjiga karakteristična za Ilića jer politika je oduvijek bila bitan dio njegova rada. Mirko Ilić o svojoj novoj knjizi i popratnoj izložbi posvećenoj dizajnu otpora i pobune, a koju je uredio s Miltonom Glaserom, najvećim živućim američkim dizajnerom, tvorcem poznatog loga “I love NY”, a za koju je recenziju napisao Tony Kushner – po Iliću karakterno-stilski ‘miks’ Toma Stopparda i Bertolda Brechta, inače proslavljeni autor Anđela u Americi, intigantne storije o homoseksualcima, dakle, Ilić veli slijedeće: “Htio sam imati barem pola neamerikanaca u knjizi jer bi se to pretvorilo u Busha, Busha, i još Busha, htio sam da bude i drugih priča, što se drugdje događa, kako drugi reagiraju. Jako sam sretan što je u knjizi sedam Iranaca, dva Sirijca, da ima Turaka… Jedino iz Rusije nema nikoga iako sam ih puno zvao, a i iz Kine je malo, što mi je ipak razumljivije. Naravno, zato što sam ja bio umiješan u cijelu stvar, ima dosta radova iz naših krajeva, iz bivše Jugoslavije. Neki od tih radova su dosta poznati Europi, ali relativno nepoznati Americi.”

KOPIĆ, MARIO (Dubrovnik,1965), filozofski pisac i prevoditelj. Studirao filozofiju, komparativnu književnost, političku antropologiju i komparativnu religiologiju u Zagrebu, Ljubljani, Berlinu i Rimu. Područje znanstvenog interesa obuhvaća fenomenologiju, filozofiju kulture i religije, povijest ideja. Posljednja objavljena djela: S Nietzschom o Europi (Zagreb 2001), Proces Zapadu (Dubrovnik 2003), Izazovi post-metafizike (Novi Sad, 2007), Nezacjeljiva rana svijeta (Tvrđa, Zagreb 2007), Sekstant (Beograd 2009). Izdvajamo sljedeće prevode Ono što ostaje od Auschwitza i Homo sacer od Giorgia Agambena, Čitanku od Giannia Vattina, te Smisao posredovanja od Deana Komela.

ONFRAY, MICHEL rođen 1959., doktor filozofije, predavao je od 1983 do 2002. u završnim razredima jedne srednje stručne škole u Caenu prije nego što će u oktobru 2002. osnovati Narodni univerzitet u Caenu, a zatim, 2006. Narodni univerzitet ukusa u Argentanu, gdje je i nastanjen, u departmanu Orne, odkle i potječe.
Objavio je pedesetak djela, u kojima predlaže teoriju hedonizma: Što može tijelo? Čime je ono omiljeni filozofski predmet? Kako misliti kao umjetnik? Na koji način predstaviti etiku na području estetike? Koje mjesto ostaviti Dioniziju u civilizaciji sasvim podređenoj Apolonu? Kakve odnose održavaju etički hedonizam i politički anarhizam? Po kojim je modalitetima neka filozofija primjenjiva? Kakve mogućnosti tijelo može očekivati od postmodernih nauka? Kakve odnose održavaju biografija i pisanje u pitanjima filozofije? Po kojim načelima su proizvedene filozofske mitologije? Kako dehristijanizirati zapadnjačko saznanje? Na koji neinstitucionalni način utjelovljivati i prenositi svoje ideje?Odgovori pretpostavljaju zaobilazni put preko slobodoumnog vitalizma, imanentne etike, anarhističkog individualizma, artističkog filozofa, lijevog ničeanstva, senzualističkog materijalizma, veselog utilitarizma, uopštene estetike, paganske subjektivnosti, solarne razuzdanosti, faustovskog tijela, filozofskog života, alternativne historiografije, posthrišćanske ateologije ili narodnih univerziteta.
Njegova djela su ga dovela do slavljenja ozloglašenih čula kao što su miris i okus: Trbuh filozofa (1989., nagrada Fondacije Del Duca, nagrada Chiavari), Umjetnost uživanja (1991.) Oblici vremena (1996) Gastrononmski um (1995, nagrada Književna sloboda). Ipak, ne zanemaruje ni vizualna čula i predlaže jednu suvremenu estetiku: Nomadsko oko (1993.), Metafizika ruševina (1995.), Sjaj katastrofe (2002.), Paganske ikone (2003), Bogojavljenje rastave (2004), pismo slikarstva (2008) ispituju djela koja su naslikali Jacques Pasquier, Monsu Desiderio, Vladimir Veličković, Ernest Pignon Ernest, Gilles Aillaud i Adami. Ili pak ona koja se okreću savremenoj umjetnosti, Arheologija sadašnjosti (2003). Djelo pod naslovom Smirivanje vrtoglavica analizira fotografije Willia Ronisa (2007). Brzina priviđanja (2009) nudi razmišljanja o vajarstvu. Organ straha (2009), te prepiska s kompozitorom Pascalom Dusapinom, gdje će razmatrati muziku. Autor se isto tako pobrinuo da uobliči jednu modernu ateističku etiku djelom Cinizmi (1990), zatim Vajanje sebe (1993, nagrada Medici) i da predloži njezin politički obrazac u djelu Pobunjenikova politika (1997), Religija noža (2009), Pohvala Charlotte Corday Podnevna misao o porijeklu anarhističkih ideja u 20. stoljeću, djela su koja istančavaju autorova politička opredjeljenja. U Teoriji zaljubljeničkog tijela (2000) nastoji odgovoriti na pitanje kako se u ljubavi može biti anarhist? A u knjizi Briga za užitke. Izgradnja solarnog erotizma (2008) kako razraditi hedonističku spolnu intersubjektivnost. Najzad, u Anatomskim čarolijama odlučno predlaže posthrišćansku bioetiku (nagrada Saveza ateista, 2004). Rasprava o ateologiji (2005) radikalno postavlja osnove toga filozofskog projekta. Onfray je isto tako uveo varijacije o hedonističkoj temi u sveske filozofskog dnevnika Želja da se bude vulkan (1996), Vrline groma (1998), Arhipelag kometa (2001), Svjetlucanje žuđenih oluja (2007). Sveska 5 nosi naslov Magnetizam sunčevih prekretnica.
Također je objavio biografiju jednog od prvih francuskih ničeanaca – Fiziologija Georgesa Palantea (2002), Ogled o Nietzscheu – Tragična mudrost (2006) te scenario o filozofovu životu – Nevinost nastajanja. Život Friedricha Nietzschea (2008).Pored toga napisao je Ars moriendi (1995) i putopis po Arktiku – Estetika sjevernog pola (2002), po Egiptu – Uz bok – žudnja za vječnošću, po Indiji – Lomače u Benaresu (2008), dok Teorija putovanja nudi razmišljanje o umijeću putovanja. Autorov Protivudžbenik filozofije iz 2001. sintetizira s ironijom i veselošću 17 godina predavanja i druženja sa svojim učenicima iz srednje stručne škole. U Izmišnjanju užitka (2002) priređuje prvo izdanje na francuskom jeziku tekstova koji postoje o Aristipu iz Kirene i Kirenjankama. Najzad, u Proslavljanju koleričnog genija (2002) odaje počast liku Pierrea Bourdieua. S Krvoločnom filozofijom (2004) i Tragom žestokih požara (2006) Onfray nudi anarhističko čitanje sadašnjosti.
Više od dvadeset puta bio je izdavan u džepnoj ediciji, prevođen je na nizozemski, portugalski (u Brazilu također), španski, (i u Latinskoj Americi), njemački, rumunjski, japanski, talijanski, kineski, grčki, te na srpsku i hrvatskuvarijantu našeg jezika, korejski, finski, katalonski, turski, engleski (Velika Britanija, Kanada i SAD), švedski, poljski, norveški, mađarski, ruski, ukrajinski, bugarski...
Otvaranje Narodnog univerziteta u Caenu 2002. godine bila je prilika za objavljivanje Filozofske zajednice (2004), svojevrsnog manifesta koji objašnjava razloge toga projekta. Predavanja koja se dobrovoljno drže u tom prostoru u kojem radi petnaestak predavača objavljena su pod naslovom Protiv istorije filozofije: sveska 1 – “Antičke mudrosti”; sveska 2 – “Hedonističko hrišćanstvo “(2006); sveska 3 – “Barokni anarhisti”; sveska 4 – “Ultraši prosvjetiteljstva”; sveska 5 – “Društveni eudamonizam”, te sveska 6 – “Egzistencijalne radikalnosti” (2008).
Od ostalih publikacija valja pomenuti još Moćpostojanja (2006) kao i pozorišni komad Eichmannov san iz 2008. Trenutno radi na knjizi Camusova etika. Ogled o anarhističkoj misli.

NIKOLAIDIS, JOVAN (Ulcinj) crnogorski je izdavač, književnik i urednik koji svojim djelovanjem podržava pluralizme nužne i prirodne svakoj bistroj glavi i zdravoj sredini. Predsjednik je Udruženja izdavača Crne Gore, te vlasnik izdavačke kuće Plima iz Ulcinja. Nikolaidis spada u onaj tip intelektualaca od čijeg pregnuća žive čitave sredine ili djelatnosti, koji zna čuvati i razumjeti staro i pritom širom otvoriti vrata novome/novima. Stoga ne čudi što je upravo u okviru njegove izdavačke kuće otvoren put novoj crnogorskoj književnosti (Spahić, Nikolaidis, Balša Brković, Dragana Tripković, Bečanović…) Za život u mahnitim vremenima pronašao je jednostavno rješenje: odbijajući duhovno i egzistencijalno povlačenje svojim stvaralačkim duhom Nikolaidis nadilazi povrijeđenost života i oskvrnutu ljudskost kojima vraća nadu nastojanjem upravo oko onoga na čemu su pali: oko interkulturalnih oblika života. Pri tome povijesne premise ne pojednostavljuje, ne zanemaruje; dapače – jako dobro ih poznaje. Niz časopisa, projekata, knjiga i susreta (časopis Plima, na albanskom i crnogorskom jeziku, sudjelovanje na pulskom Sajmu knjiga, pokretanje prve revije na albanskom jeziku Kronika...) samo je logična posljedica takvog nastojanja. Pri tome, objavio je i sljedeće romane: “Velaskez”, “Valdinos 33”, hronike “Ulcinjska pisma”, “Fosforne brojanice”, zbirku političkih komentara “Crnogorska krivica” kao i knjige, “Ulcinjska noć”, “Valdinoški krug”, “Mirta Mandre”.
Ali evo po vlastitim riječima kako sebe vidi i doživljava: “...Jovan Nikolaidis je sav život proveo na demarkacionoj liniji, na granici onoga što se htjelo od onoga što se smjelo. Bio sam zakinut svime čime sam lakše mogao braniti slobodu, a privilegiran onim borbama kojima je ta sloboda očuvana. Priznajem da je za čovjeka jedino robovanje slobodi robovati – legitimno. Od tada do danas. Za moju sjutrašnju slobodu brinuti ne moram, ona se podrazumijeva mojom starošću. Stao sam na oštricu sudbine koja me odredila posebnim, a kakvi su u svim vremenima – ekscesne pojave. Budući da je izuzetnost uvijek kazna, to mi se i taj zabran, u koga se moglo ući samo odabirom, uvijek činio boljom stranom svijeta od one koju mi propisuje društvo i konvencije njegove. Off limits! Sirotinjsko sam dijete, dijete kulaka razvlašćenog u dobrima i dostojanstvu od najboljeg od svih svjetova, svijetu socijalizma. Danas se starac u meni na tu posebnost društvenu koja je mrtva osmjehuje poput čovjeka koji nije htio da se desi što se desilo, ali je miran i pred planovima novih građenja još jednog od najboljih svjetova, svijetu nihilizma. U kome se opet za odabrane sprema – put u geto. Off limits! Između ta dva horizonta društvena, jednog totalitarnog, mrtvog-premrtvog pod teškim turbetom zabluda, i drugog globalističkog, koje poput zombija nadrasta naše želje i vjeru, stoji život Jovana Nikolaidisa. U koga su stale neke knjige, neke žene i neka prijateljstva; njemu su ipak najdraži počeci. U koje se uvijek, ne čitajući između redova, vraća s nadom, ponajviše onda kad nasluti da ovakvih više biti neće. Off limits!”

PAIĆ, ŽARKO, filozof, pjesnik, kritičar i profesor estetike i sociologije kulture Sveučilišta u Zagrebu, član Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog PEN-a, glavni i odgovorni urednik Tvrđe, časopisa za književnost, umjetnost i znanost (valja istaći dvije Tvrđine edicije kao prvu Izgledi povjesnog mišljenja - Zbornik radova povodom osamedesete obljetnice rođenjja Vanje Sutlić, Pervertitov vodič kroz film Slavoja Žižeka, Nezacjeljiva rana svijeta Maria Kopića, Michel Houellebecq - mirakul, mučenik, manipulator? Marinka Koščeca, Javne samoće, Ljiljane Filipović), jedan od urednika Evropskog glasnika, spoljni urednik izdavačke kuće Henacom, publicist i autor knjiga Njihalo na kraju stoljeća, Postmoderna igra svijeta, Gotski križ, Idoli, nakaze i suze, Montaigneov rez, Politike identiteta: kultura kao nova ideologija, Slika bez svijeta/ikonoklazam suvremene umjetnosti, Moć nepokornosti: intelektualac i biopolitika, Traume razlika i Projekt slobode: J.P. Sartre - filozofija i angažman (Nova Istra, 2007.), Vrtoglavica mode: prema vizualnoj semiotici tijela (Altagama, 2007.), Zaokret (Litteris, 2009), te zbirki poezije Aura i Opako ljeto, kolumnist i pisac brojnih izvanrednih eseja, prikaza i komentara iz različitih sfera humanističkih nauka.

POPOVIĆ, VENITA, diplomirana žurnalistkinja. Zanimaju je post/feministička teorijska kretanja. Trenutno je angažirana u humanitarnoj misiji World Visiona u Tuzli.

PROKOPIEV, ALEKSANDAR doktor je znanosti i znanstveni suradnik Instituta za makedonsku književnost u Skopju. Bio je član uredništva znanstvene publikacije “Spektar”. Jedan je od istaknutijih predstavnika tzv. petog kruga suvremene makedonske književnosti, uglavnom postmodernističke orijentacije. Pojedine pripovijetke prevedene su mu na desetak svjetskih jezika. Zastupljen je u više antologija makedonske kratke proze (Borislav Pavlovski: Gospodari labirinta / Antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti, Naklada MD, Zagreb, 1998.; Katica Ćulavkova: Maketa / Savremena makedonska kratka priča, Otkrovenje, Beograd, 2001. i dr.). Autor je, između ostalih i knjiga Putovanje bajke (Patuvanjata na skaznata, 1997.), znanstveni eseji; Postmoderni Babilon (Postmoderen Vavilon 2000.), eseji; Anti-uputstva za ličnu upotrebu (Geopoetika, Beograd, 2003). Specifičan je autorov “odnos prema neprikosnovenoj moći lokalnih Panteona na teritoriji naših državica”, za koje kaže “biti laureat te i te državne nagrade je veoma korisno za CV prilikom ulaska u više univerzitetsko zvanje ili, ne daj bože, u Akademiju” i dodaje “ponekad, neki autor ima veći broj nagrada nego čitalaca”, te s punim pravom se pita i zaziva svojevrsnog balkanskog Luisa Harsa, koji bi objedinio “‘sudbinski’ one koji su direkni protagonisti ovih bogatih, raznolikih književnosti ‘u senci’”. Aleksandar Prokopiev živi i stvara u Skopju.

SARAJLIĆ, NERMIN freelancer, diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1986. godine. Autor knjiga Iluzije pod točkovima regresije, Triptih o đavoljim monogramima I - poeme, II - priče (Bosanska riječ, Tuzla, 2007., 2009) za edicijski blagoslov pripremljeni rukopisi Triptih o đavoljim monogramima III - ogledi i zbirka priča Gluckliche Reise. Saradnik više časopisa i publikacija za kulturu, estetiku i sociološko-filozofsku epi-fenomenologiju.

SLAPŠAK, SVETLANA (Beograd, 1948), kritičarka i znanstvenica, predaje antropologiju antičkih svjetova i antropologiju roda na Institutu za postdiplomske i doktorske studije (Institutum Studiorum Humanitatis) u Ljubljani, gdje je i dekanica, kao i grčki jezik, balkanologiju i žensku književnost na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Od 1968. do 1973. urednica satiričkoga časopisa Frontisterion, koji je zabranjen, a njoj oduzet pasoš zbog učešća u studentskome pokretu. Ponovo oduzet 1976-77, 1987-88. Saslušavana, praćena (1968-1977) i pretučena od strane SDB,1970. Montirani proces 1987-8 zbog kritičkoga pisanja, okončan oslobađajućom presudom: u procesu “u malome” organizovanom na Institutu za književnost i umetnost izgubila posao 1988.
Predsjednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-9. Organizovala kongrese o trivijalnoj književnosti (1986), retorici u slovenskim kulturama (1987), djelu Anice Savić Rebac (1987), bila ko-direktorka svjetskoga kongresa o ženskome pismu u Dubrovniku (IUC) 1986, jedna od organizatorki takvih kongresa 1988 i 1990, ko-direktorka međunarodnoga kongresa o Mihailu Bahtinu 1988 (IUC), direktorka konferencija War Discourse, Women’s Discourse, Ljubljana 1999, Antika v tretjem mileniju, Ljubljana, 2001, UN Resoultion 1325 Women in Coflict Resolutions, Ljubljana 2008. Predavala srpsku i hrvatsku književnost (avangarde, prvi kurs o ženskoj književnosti) na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, 1986-1992, kada je izgubila posao zbog napada u javnosti (kritičko pisanje i srpsko etničko porijeklo). Predavala antičku dramu na odjeljenju za klasične studije Univerziteta u Zagrebu, 1990. Predavala novogrčki jezik i kulturu na Odjeljenju za sociologiju kulture Filozofskog fakulteta u Ljubljani,1990-1. 1994-5 vodila katedru za ženske studije na Rutgers univerzitetu, SAD. Predavala na mnogim evropskim i američkim univerzitetima. Rubrike u časopisima Književna reč(1983-1987), Teleks (Ljubljana, 1988-90), Nezavisni (Novi Sad 1995-1998), Večer (Maribor, 1999-), glavna urednica časopisa ProFemina 1994-danas. Nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja, 1990. Nagrada američkoga PEN-a za slobodu izražavanja, 1993. Helsinki Watch Award 2000, Helen Award 2001, među 1000 žena kandidatkinja za Nobelovu nagradu za mir, 2004.
Udata od 1976. za Božidara Slapšaka, profesora arheologije na Filozofskom fakultetu, Ljubljana. Zajedno rade na pitanjima antropologije antičkih svjetova, i u humanističkim akcijama: peticija protiv smrtne kazne u SFRJ, 1983, Ćutanje ubija, govorimo za mir, Ljubljana 1991, Ljetnja škola arheologije za mlade bosanske izbjeglice 1993. Objavila preko četrdeset knjiga, oko 300 naučnih radova, i oko 700 publicističkih priloga. Iz impresivnog opusa izdvajamo: Mala crna haljina (eseji, 1993), Ogledi o bezbrižnosti (1994), Ratni Kandid (1997), Svi Grci nazad!:eseji o helenizmu u novijoj srpskoj književnosti, Ženske ikone XX veka, (2001); Ženske ikone antičkog sveta (2006)

STEFANOVIĆ, PETAR (1933.) studij francuskog i italijanskog jezika i književnosti završio u Beogradu. Slavistiku studirao u Sarajevu, a na stručnom usavršavanju bio na Moskovskom univerzitetu u dva navrata 1967. i 1969. godine, te u Francuskoj 1978., 1982. i 1984. Francuski predavao na svim stupnjevima, uključujući Mašinski fakultet u Zenici u razdoblju između 1981. i 1986., latinski i ruski predavao u gradskoj Gimnaziji, srpskohrvatski u osnovnoj školi kod nas i u Francuskoj. Dvije i pol decenije radio kao stručni savjetnik za nastavu francuskog i latinskog. Bio je urednik rubrike prevoda na francuski u đačkom listu Omorika (Montbeliard, 1986 – 1990.). Bio je dopisnik Oslobođenja – izdanja za inostranstvo, iz Francuske 1988-1990. Dvije knjige objavio je u koautorstvu s Mustafom Tanovićem iz 1972. i 1978. i petnaestak priloga u časopisu Didaktički putokazi iz oblasti metodike nastave stranih jezika i primijenjene lingvistike, te prevod knjige Didaktika prirodnih nauka Astolfija i Develaya iz 1998. kao i niza književnih tekstova s francuskog, španskog i latinskog jezika.

ŠARČEVIĆ ABDULAH, filozof, predavač ontologije, epistemologije, estetike, filozofije znanosti i povijesti filozofije, profesor na Filozofskom fakulktetu u Sarajevu i Prima Community College u Tucsonu (Arizona, USA), redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH, autor brojnih djela, među kojima se izdvajaju Iskon i smisao, Sfinga Zapada, Iskustvo i vrijeme, De homine: mišljenje i moderni mit o čovjeku, Etika ljudskih prava i Istina i sloboda.

YOUNG, DANIEL, nekada advokat, a danas umjetnik, pronalazači dizajner, radi i živi u New York Cityju. Proizvodi njegove kompanije ParadoxyProducts. com opisani su u knjizi Stevena Hellera i Lite Talarico kao “potpuno novi objekti dizajna, koji prelaze granicu između zabave i filozofije, dizajna i umjetnosti”. Njegov studio nalazi se kat niže od studija Mirka Ilića.

ŽIŽEK, SLAVOJ ‘postmarksistički’ filozof i kulturalni kritičar, jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice. Po Carstenu Strathaussenu “na polju političke ontologije“, iako se ograđuje od uskosti zajedničkog imenitelja, Žižek, uz Laclaua, Mouffe, Badioua, Agambena, Hardta, Negrija, Deleuzea, svrstan je u neoljevicu. Rođen je 1949. u Ljubljani. Doktorirao je filozofiju na Ljubljanskom univerzitetu. Za boravka u Parizu, intenzivno je izučavao psihoanalizu. Od 2005., Žižek je član Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Od djela objavljenih na engleskom, slovenskom i prijevodima na brojne svjetske jezike izdvajamo Sublimni objekt ideologije, Škakljivi subjekt: Odsutno središte političke ontologije, Irak: Posuđeni čajnik, Znak/označitelj/pismo, Repeating Lenin, NATO kao lijeva ruka Boga, O vjerovanju: Nemilosrdna ljubav, Pervertitov vodič kroz kinematografiju, O nasilju, Did Somebody say Totalitariansm?, Nedjeljivi ostatak: Ogledi o Schellingu i srodnim pitanjima, Paralaksa, Bog na mukama (koautorstvo s Borisom Gunjevićem). Proučavanju njegovog djela posvećen je časopis: International Journal of Žižek Studies, čiji je pokretač i glavni urednik Paul A. Taylor, inače voditlej magistarskih studija na Institutu za komunikacijske studije Sveučilišta Leeds. Na pretposljednjem Toronto Film Festivalu premijerno je prikazan dokumnetarac Zizek! američke sociologinje i redateljice Astre Taylor, a prije tog Sophie Fiennes režirala je film sa Žižekom o Žižeku pod nazivom: Pervert’s Guide to Cinema.