BODROŽIĆ, NATAŠA (Split, 1978) Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a potom magistrirala kulturni menadžment i kulturnu politiku, na UNESCO-voj katedri, Univerzitet umetnosti, Beograd i Universite Lumiere, Lyon. Godine 2008. godine završila je jednogodišnji edukativni program Laboratorij kustoskih praksi, u Ljubljani (SCCA).
Godine 2007. pokreće program Slobodne veze, suvremene umjetničke prakse na međunarodnoj sceni danas u suradnji s Ivanom Meštrov. Ko-kustosica je brojnih izložbi i umjetničkih projekata u zemlji i inozemstvu (GOOGLE TOURIST, Ljubljana, INTERVENTIONS3, artistic interventions in public space, Kišinev, Republika Moldova, POSSIBILITY OF THE CITY, participativna umjetnička akcija u javnom prostoru umjetnice Tonke Maleković, R.Moldova, AKTO festival za suvremenu umjetnost, Bitola, Makedonija, Future was yesterday// Samoorganizirane umjetničke prakse Ukrajine i CHIOSC u okviru programa Slobodne veze: Linije kretanja, Zagreb itd). Od 2004 do 2008. godine surađivala je s Queer Zagreb festivalom. Inicirala je projekt „Poqueerene priče“ i jedna je od urednica prve regionalne zbirke queer priča.
Trenutno je predsjednica udruge Slobodne veze, suvremene umjetničke prakse.
Dobitnica je brojnih stipendija: CEC ARTSLINK (rezidencijalni boravak u SAD-u), stipendija Vlade Republike Francuske (profesionalno usavršavanje u Parizu u “Les Laboratoires d’Aubervilliers”), Gulliver Connect/Kulturkontakt travel grant, Soros supplementary grant itd. Surađivala je s nekoliko časopisa i internet portala. Piše tekstove za umjetničke kataloge. Živi i radi u Zagrebu.

DRAŠKOVIĆ, RADOSLAV, rođen u Zenici 1962., diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1990, magistrirao istoriju na Univerzitetu u Torontu 2010. Živi i radi kao freelancer u Torontu, Kanada.

ELIZABET, ANA, 1998. diplomirala na Akademie der Bildenden Künste, Beč (klasa prof. Gironcolija). Radovi u javnom prostoru: 2011. bez naziva, Dürnstein, Austria; 2010. Dišeš?, privremena svjetlosna instalacija, Gornji grad, Zagreb; 2009. Untitled, ispred vrtića Medo Brundo (arhitekati H.Njirić i D.Bušnja), Zagreb; 2007. Više svjetla, Klub SC, Teatar &TD, Zagreb; 2002. 1. nagrada i realizacija skulptura u sklopu natječaja Ureda za umjetnost u javnom prostoru Donje Austrije, Eisgarn; 1997. realizacija rada u javnom prostoru u okviru simpozija Panta-Rei, Strausberg, Berlin.
Samostalne izložbe: 2011. Spacetime, Galerija moderne i suvremene umjetnosti, Centar za kulturu Vela Luka; 2009. The Work, Gliptoteka, Zagreb; 2008. Heaven 180° degrees-Part 2, Galerija Karas, Zagreb; 2006. Heaven 180° degrees, Galerija Križić-Roban, Zagreb; 2005. Home Enlightenment, ITD, Studentski Centar, Zagreb; 2003. ANA, Studio Josip Račić Moderne galerije u Zagrebu; 2000. Friends (izložba s Brigitte Boll) MASC Foundation, Beč; 1999. Uncool, Galerija Chobot, Beč Skulpture u vrtu, Veleposlanstvo Republike Hrvatske, Beč; 1998. MAJANA (izložba s Majom Vukoje), Kunsthalle Exnergasse, Beč.
Skupne izložbe (odabir): 2010. Muzej kvarta Zapruđe, Meštrovićev trg, Zagreb, Urbanfestival X, Gornji grad, Zagreb ANA Elizabet und Richard Kaplenig, Galerie Atrium ed Arte, Beč; 2009. Skulpturen im Rotschildpark, Weidhofen/ Ybbs Anti-dizajn/ trajne alternative, 43. zagrebački salon, Zagreb; 2007. Raum: Konzepte, Museum, Waidhofen/Ybbs; 2006. Forma corporis II, Palais Liechenstein, Feldkirch 9. trijenale hrvatskog kiparstva, Zagreb; 2005. Strast/ Passion, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka Forma corporis, Rathausgalerie im Museum, Waidhofen/Ybbs Weibliche Positionen zur Skulptur, Gallerie Area 53, Wien; 2004. KunstStoff: Eingriffe im Außenraum, Starkow; 2003. High Hills, Kunstmeile Krems, Krems Art Position at Sotheby’s, Beč, 8. trijenale hrvatskog kiparstva, Zagreb Start, Galerija Karas, Zagreb Simpozij Metall Werkstäte, Ybbsitz.
Bibliografija: Nataša Bodrožić: ANA Elizabet, Spacetime, katalog izložbe Spacetime, Vela Luka 2011.; Ružica Šimunović: Krila za skulpturu, Izložba ANE Elizabet “Work” u Gliptoteci HAZU, Kontura br.99, Zagreb, 2008.; ANA Elizabet The Work 1994-2008, katalog, Zagreb, 2008.; Ivana Hanaček: ANA, Kontura, br. 92, Zagreb, 2006.; Cornelia Offergeld: high hills, Eine Austellung im öffentlichen Raum von Krems, Öffentliche Kunst, Kunst im öffentlichen Raum Niederösterreich Band 7, Springer-Verlag Wien New York, 2004.; Cornelia Offergeld: Denkmal für Johann von Klingenberg in Eisgarn, Öffentliche Kunst, Kunst im öffentlichen Raum Niederösterreich Band 7, Springer-Verlag Wien New York, 2004.; Ana Dević, Ivet Ćurlin: Skulptura je bolesna?, katalog ANA, Studio Josip Račić Moderne galerije u Zagrebu, 2004.; Karin Gludovatz: Beziehungsreich, Katalog ANA Skulpturen, Zagreb, 2000.

HORVAT, SREĆKO (1983), teoretičar i semiolog iz Zagreba. Objavljivao u časopisima za kulturu, znanost i umjetnost Zarez, Vijenac, Tvrđa, Oris, Gordogan, Europski Glasnik, etc. Biblioteka XX vek koju uređuje Ivan Čoloviču 2007. publicirala mu je knjigu Protiv političke korektnosti, a Jesenski i Turk također u protekloj godini u ediciji Znanost u d`epu objavila Znakovi postmodernog grada - prilog semiologiji urbanizma. Uredio niz ekstenzivnih priloga (u povodu 25 obljetnice smrti Rolanda Barthesa, o recepciji Ži`ekove teorije, Gayatri Spivak, itd.), prevodi s njemačkog i engleskog. Sudjelovao i izlagao na 41. Zagrebačkom salonu arhitekture (2. nagrada za projekt Shouldn’t architecture care?), 6. Festivalu prvih, 31. Zagrebačkom salonu fotografije, itd. Surađuje na nizu kazališnih i urbanističkih projekata multimedijalne umjetničke organizacije Bacači Sjenki.

KOPIĆ, MARIO (Dubrovnik,1965), filozofski pisac i prevoditelj. Studirao filozofiju, komparativnu književnost, političku antropologiju i komparativnu religiologiju u Zagrebu, Ljubljani, Berlinu i Rimu. Područje znanstvenog interesa obuhvaća fenomenologiju, filozofiju kulture i religije, povijest ideja. Posljednja objavljena djela: S Nietzscheom o Europi (Zagreb 2001), Proces Zapadu (Dubrovnik 2003), Izazovi post-metafizike (Novi Sad, 2007), Nezacjeljiva rana svijeta (Tvrđa, Zagreb 2007), Sekstant (Beograd 2009). Izdvajamo sljedeće prevode: Ono što ostaje od Auschwitza, Homo sacer i Vrijeme što ostaje Giorgia Agambena, Čitanku Giannia Vattima, O apokaliptičnom tonu usvojenom u novije vrijeme u filozofiji Jacquesa Derride, Tako je govorio Zaratustra Friedricha Nietzschea, O škrtosti Mladena Dolara, te Smisao posredovanja Deana Komela.
Stalni je suradnik francuskog časopisa Le Monde diplomatique, kao i vanjski urednik revije za kulturu i znanost Odjek.

MATVEJEVIĆ, PREDRAG (Mostar, 1932.), studij romanistike otpočeo u Sarajevu a dovršio u Zagrebu, 1967. doktorirao komparativnu književnost i estetiku na Sorboni, autor kojeg je skoro deplasirano predstavljati, vrstan prozaik i stilist nedvosmisleno progresivno humanistički angažiran, od 1994. redovni je profesor slavistike rimskog sveučilišta La Sapienza, predavao francusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a veoma čest gostujući profesor je na univerzitetima u New Yorku, Louvainu, Parisu, Perpignanu…Iz mnoštva djela (studija, eseja, osvrta, recenzija, pisama, polemika) navedimo čuvene Razgovore s Krležom, ponavljanu ediciju Jugoslovenstvo danas, nagrađivani i recepcijski plijeneći Mediteranski brevijar, potom Istočni epistolar, zatim Druga Venecija, Otvorena pisma - moralne vježbe, te zajednički nastalu knjigu s Vidosavom Stevanovićem Gospodari rata i mira.

OMERAGIĆ, MERIMA, rođena 1988. godine u Sarajevu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Trenutno je studentkinja na Filozofskom faklutetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda BiH.

ONFRAY, MICHEL, rođen 1959., doktor filozofije, predavao je od 1983 do 2002. u završnim razredima jedne srednje stručne škole u Caenu prije nego što će u oktobru 2002. osnovati Narodni univerzitet u Caenu, a zatim, 2006. Narodni univerzitet ukusa u Argentanu, gdje je i nastanjen, u departmanu Orne, odkle i potječe.
Objavio je pedesetak djela, u kojima predlaže teoriju hedonizma: Što može tijelo? Čime je ono omiljeni filozofski predmet? Kako misliti kao umjetnik? Na koji način predstaviti etiku na području estetike? Koje mjesto ostaviti Dioniziju u civilizaciji sasvim podređenoj Apolonu? Kakve odnose održavaju etički hedonizam i politički anarhizam? Po kojim je modalitetima neka filozofija primjenjiva? Kakve mogućnosti tijelo može očekivati od postmodernih nauka? Kakve odnose održavaju biografija i pisanje u pitanjima filozofije? Po kojim načelima su proizvedene filozofske mitologije? Kako dehristijanizirati zapadnjačko saznanje? Na koji neinstitucionalni način utjelovljivati i prenositi svoje ideje? Odgovori pretpostavljaju zaobilazni put preko slobodoumnog vitalizma, imanentne etike, anarhističkog individualizma, artističkog filozofa, lijevog ničeanstva, senzualističkog materijalizma, veselog utilitarizma, uopštene estetike, paganske subjektivnosti, solarne razuzdanosti, faustovskog tijela, filozofskog života, alternativne historiografije, posthrišćanske ateologije ili narodnih univerziteta.
Njegova djela su ga dovela do slavljenja ozloglašenih čula kao što su miris i okus: Trbuh filozofa (1989., nagrada Fondacije Del Duca, nagrada Chiavari), Umjetnost uživanja (1991.) Oblici vremena (1996) Gastronomski um (1995, nagrada Književna sloboda). Ipak, ne zanemaruje ni vizualna čula i predlaže jednu suvremenu estetiku: Nomadsko oko (1993.), Metafizika ruševina (1995.), Sjaj katastrofe (2002.), Paganske ikone (2003), Bogojavljenje rastave (2004), Tajno pismo slikarstva (2008) ispituju djela koja su naslikali Jacques Pasquier, Monsu Desiderio, Vladimir Veličković, Ernest Pignon Ernest, Gilles Aillaud i Adami. Ili pak ona koja se okreću savremenoj umjetnosti, Arheologija sadašnjosti (2003). Djelo pod naslovom Smirivanje vrtoglavica analizira fotografije Willia Ronisa (2007). Brzina priviđanja (2009) nudi razmišljanja o vajarstvu. Organ straha (2009), te prepiska s kompozitorom Pascalom Dusapinom, gdje će razmatrati muziku. Autor se isto tako pobrinuo da uobliči jednu modernu ateističku etiku djelom Cinizmi (1990), zatim Vajanje sebe (1993, nagrada Medici) i da predloži njezin politički obrazac u djelu Pobunjenikova politika (1997), Religija noža (2009), Pohvala Charlotte Corday -Podnevna misao o porijeklu anarhističkih ideja u 20. stoljeću, djela su koja istančavaju autorova politička opredjeljenja. U Teoriji zaljubljeničkog tijela (2000) nastoji odgovoriti na pitanje kako se u ljubavi može biti anarhist? A u knjizi Briga za užitke. Izgradnja solarnog erotizma (2008) kako razraditi hedonističku spolnu intersubjektivnost. Najzad, u Anatomskim čarolijama odlučno predlaže posthrišćansku bioetiku (nagrada Saveza ateista, 2004). Rasprava o ateologiji (2005) radikalno postavlja osnove toga filozofskog projekta. Onfray je isto tako uveo varijacije o hedonističkoj temi u sveske filozofskog dnevnika Želja da se bude vulkan (1996), Vrline groma (1998), Arhipelag kometa (2001), Svjetlucanje žuđenih oluja (2007). Sveska 5 nosi naslov Magnetizam sunčevih prekretnica.
Također je objavio biografiju jednog od prvih francuskih ničeanaca – Fiziologija Georgesa Palantea (2002), Ogled o Nietzscheu – Tragična mudrost (2006) te scenario o filozofovu životu – Nevinost nastajanja. Život Friedricha Nietzschea (2008). Pored toga napisao je Ars moriendi (1995) i putopis po Arktiku – Estetika sjevernog pola (2002), po Egiptu – Uz bok – žudnja za vječnošću, po Indiji – Lomače u Benaresu (2008), dok Teorija putovanja nudi razmišljanje o umijeću putovanja. Autorov Protivudžbenik filozofije iz 2001. sintetizira s ironijom i veselošću 17 godina predavanja i druženja sa svojim učenicima iz srednje stručne škole. U Izmišljanju užitka (2002) priređuje prvo izdanje na francuskom jeziku tekstova koji postoje o Aristipu iz Kirene i Kirenjankama. Najzad, u Proslavljanju koleričnog genija (2002) odaje počast liku Pierrea Bourdieua. S Krvoločnom filozofijom (2004) i Tragom žestokih požara (2006) Onfray nudi anarhističko čitanje sadašnjosti.
Više od dvadeset puta bio je izdavan u džepnoj ediciji, prevođen je na nizozemski, portugalski (u Brazilu također), španski, (i u Latinskoj Americi), njemački, rumunjski, japanski, talijanski, kineski, grčki, te na srpsku i hrvatsku varijantu našeg jezika, korejski, finski, katalonski, turski, engleski (Velika Britanija, Kanada i SAD), švedski, poljski, norveški, mađarski, ruski, ukrajinski, bugarski...
Otvaranje Narodnog univerziteta u Caenu 2002. godine bila je prilika za objavljivanje Filozofske zajednice (2004), svojevrsnog manifesta koji objašnjava razloge toga projekta. Predavanja koja se dobrovoljno drže u tom prostoru u kojem radi petnaestak predavača objavljena su pod naslovom Protiv istorije filozofije: sveska 1 – “Antičke mudrosti”; sveska 2 – “Hedonističko hrišćanstvo “(2006); sveska 3 – “Barokni anarhisti”; sveska 4 – “Ultraši prosvjetiteljstva”; sveska 5 – “Društveni eudamonizam”, te sveska 6 – “Egzistencijalne radikalnosti” (2008).
Od ostalih publikacija valja pomenuti jošMoć postojanja (2006) kao i pozorišni komad Eichmannov san iz 2008. Trenutno radi na knjizi Camusova etika. Ogled o anarhističkoj misli.

PAIĆ, ŽARKO, filozof, pjesnik, kritičar i profesor estetike i sociologije kulture Sveučilišta u Zagrebu, član Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog PEN-a, glavni i odgovorni urednik Tvrđe, časopisa za književnost, umjetnost i znanost (valja istaći dvije Tvrđine edicije, kao prvu Izgledi povjesnog mišljenja - Zbornik radova povodom osamedesete obljetnice rođenja Vanje Sutlića, Pervertitov vodič kroz film Slavoja Ži`eka, Nezacjeljiva rana svijeta Maria Kopića, Michel Houellebecq - mirakul, mučenik, manipulator? Marinka Koščeca, Javne samoće Ljiljane Filipović), jedan od urednika Europskog glasnika, spoljni urednik izdavačke kuće Henacom, publicist i autor knjiga Njihalo na kraju stoljeća, Postmoderna igra svijeta, Gotski križ, Idoli, nakaze i suze, Montaigneov rez, Politike identiteta: kultura kao nova ideologija, Slika bez svijeta/ ikonoklazam suvremene umjetnosti, Moćnepokornosti: intelektualac i biopolitika, Traume razlika i Projekt slobode: J.P. Sartre - filozofija i anga`man (Nova Istra, 2007.), Vrtoglavica mode: prema vizualnoj semiotici tijela (Altagama, 2007.), Zaokret (Litteris, 2009), te zbirki poezije Aura, Opako ljeto i Uronjeni, kolumnist i pisac brojnih izvanrednih eseja, prikaza i komentara iz različitih sfera humanističkih nauka.

PAPO, ELIEZER rođen je 1969. godine u Sarajevu, 1991. diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu. U decembru iste godine upisuje se na rabinsku akademiju MidrašSefardi u jerusalemskom Starom Gradu u kojem stječe klasično rabinsko obrazovanje. Studij nastavlja na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu, gdje je 2004. odbranio magistarski rad na temu “Književna, jezička i sociološka analiza teatarskih dijela Laure Papo Bohorete.“ Potom na Ben-Gurion univerzitetu u Beer-Shevi gdje je odbranio doktorat na temu jevrejsko-španskih parodija na pashalnu hagadu. Od 2002. na istom univerzitetu predaje jevrejsko-španski jezik i književnost. Do sada objavio dva romana i zbirku priča: La Megila de Saray (Jerusalim, 1999, Ladino), Sarajevska megila (Beograd, 2001) i Časovničar i sačasnici, zbirka posthistorijskih priča (Bosanska riječ Tuzla, 2007). Dobio je nagradu Hebrejskog univerziteta za promicanje ladino kulture.

PAULIĆ, VLASTA (1979) rođena je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala kroatistiku i komparativnu književnost. Trenutno dovršava magisterij iz komparativne književnosti na sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu. Bavi se pretežito psihoanalizom, feminizmom i teorijama subjekta te problematikom Drugog.

PETRINJAK, NATAŠA, rođena je 1965. godine u Zagrebu, Hrvatska. U horoskopskom znaku ovna (ovo navodi jer su mnogi suradnici BKG-a naveli i taj podatak, pa misli da je to, onda, zbog nečega važno). Pred sam raspad SFRJ, 1989. godine, ulazi u svijet novinarstva i do danas tvrdoglavo (i na svoju materijalnu štetu) odbija objaviti tekst bez provjerenih činjenica, trač, kakvu tajnu ljubavničkih ložnica, svjedočanstvo “glamura” novopečenih bogataša ili tekst koji bi na bilo koji način širio netoleranciju ili mržnju. Dapače, uporno upire prstom i razotkriva sve mehanizme javnog zastrašivanja namijenjenih proizvodnji poslušnosti, ali i dragovoljnog pristajanja na poslušnost zarad privilegija kojima autoritet katkada nagrađuje – što je svrstava u one “dinosauruse” koji se stalno nešto bune i nerviraju okolinu.
Od Danasa, preko Arkzina, Beatte, Osječkog tjednika, Fokusa (prije negoli je odlukom vlasnika postao glas najtvrđih nacionalista), Cosmopolitana, Ellea, Republike, Jutarnjeg lista gdje je radila kao novinarka ili urednica, posljednje tri godine članica je uredništva dvotjednika Zarez, redovno objavljuje u Novostima, a za kolumnu “35 čvorova” (inače, jačina vjetra kada meteorološke službe objavljuju neveru) u mjesečniku Zaposlena primila je i nagradu “Maja Miles” za 2004. godinu. Radio kao medij isprobala je kao dopisnica Radija Slobodna Europa, a televiziju igrajući se s prijateljicom Andreom Radak ispred kamera emisije Ex-Yu kult. Novinarstvo je jednom napustila zbog rada za Institut Otvoreno društvo – Hrvatska, a redovno ga nadopunjuje radom za kakvu nevladinu organizaciju ili kulturološke inicijative (Centar za ženske studije Zagreb, CESI, Sajam knjiga u Istri, Istraetnojazz festival…).
More joj potrebno poput hrane i vode za piće, pa je prije dvije godine napustila tzv. metropolu i danas zna sve nijanse kvarnerskog plavetnila i refule riječke bure.

POPOVIĆ, VENITA, diplomirana žurnalistkinja. Zanimaju je post/feministička teorijska kretanja. Trenutno je angažirana u humanitarnoj misiji World Visiona u Tuzli.

PROKOPIEV, ALEKSANDAR, doktor je znanosti i znanstveni suradnik Instituta za makedonsku književnost u Skopju. Bio je član uredništva znanstvene publikacije Spektar. Jedan je od istaknutijih predstavnika tzv. petog kruga suvremene makedonske književnosti, uglavnom postmodernističke orijentacije. Pojedine pripovijetke prevedene su mu na desetak svjetskih jezika. Zastupljen je u više antologija makedonske kratke proze (Borislav Pavlovski: Gospodari labirinta / Antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti, Naklada MD, Zagreb, 1998.; Katica Ćulavkova: Maketa / Savremena makedonska kratka priča, Otkrovenje, Beograd, 2001. i dr.). Autor je, između ostalih i knjiga Putovanje bajke (Patuvanjata na skaznata, 1997.), znanstveni eseji; Postmoderni Babilon (Postmoderen Vavilon 2000.), eseji; Anti-uputstva za ličnu upotrebu (Geopoetika, Beograd, 2003). Specifičan je autorov “odnos prema neprikosnovenoj moći lokalnih Panteona na teritoriji naših državica”, za koje kaže “biti laureat te i te državne nagrade je veoma korisno za CV prilikom ulaska u više univerzitetsko zvanje ili, ne daj bože, u Akademiju” i dodaje “ponekad, neki autor ima veći broj nagrada nego čitalaca”, te s punim pravom se pita i zaziva svojevrsnog balkanskog Luisa Harsa, koji bi objedinio “‘sudbinski’ one koji su direkni protagonisti ovih bogatih, raznolikih književnosti ‘u senci’”. Aleksandar Prokopiev živi i stvara u Skopju.

SARAJLIĆ, NERMIN freelancer, diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1986. godine. Autor knjiga Iluzije pod točkovima regresije, Triptih o đavoljim monogramima I - poeme, II - priče (Bosanska riječ, Tuzla, 2007., 2009) za edicijski blagoslov pripremljeni rukopisi Triptih o đavoljim monogramima III - ogledi i zbirka priča Gluckliche Reise. Saradnik više časopisa i publikacija za kulturu, estetiku i sociološko-filozofsku epi-fenomenologiju.

SELETKOVIĆ, IVANA, rođena u Slavonskom Brodu. Završila master studij komparativne književnosti u Sarajevu. Objavljivala poeziju u gimnazijskim zbornicima radova. Godine 2010. u časopisu Sic! objavljen je rad Glazbeni labirint. Uskoro bi trebali biti objavljeni i radovi u časopisima: Zarez, Sarajevske sveske i Odjek.

STEFANOVIĆ, PETAR (1933.) studij francuskog i italijanskog jezika i književnosti završio u Beogradu. Slavistiku studirao u Sarajevu, a na stručnom usavršavanju bio na Moskovskom univerzitetu u dva navrata 1967. i 1969. godine, te u Francuskoj 1978., 1982. i 1984. Francuski predavao na svim stupnjevima, uključujući Mašinski fakultet u Zenici u razdoblju između 1981. i 1986., latinski i ruski predavao u gradskoj Gimnaziji, srpskohrvatski u osnovnoj školi kod nas i u Francuskoj. Dvije i pol decenije radio kao stručni savjetnik za nastavu francuskog i latinskog. Bio je urednik rubrike prevoda na francuski u đačkom listu Omorika (Montbeliard, 1986 – 1990.). Bio je dopisnik Oslobođenja – izdanja za inostranstvo, iz Francuske 1988-1990. Dvije knjige objavio je u koautorstvu s Mustafom Tanovićem iz 1972. i 1978. i petnaestak priloga u časopisu Didaktički putokazi iz oblasti metodike nastave stranih jezika i primijenjene lingvistike, te prevod knjige Didaktika prirodnih nauka Astolfija i Develaya iz 1998. kao i niza književnih tekstova s francuskog, španskog i latinskog jezika.

ŠARČEVIĆ, ABDULAH, jedno od najznačajnijih filozofskih imena na prostoru bivše Jugoslavije, predavač ontologije, epistemologije, estetike, filozofije znanosti i povijesti filozofije, profesor emeritus na Filozofskom fakulktetu u Sarajevu i Prima Community College u Tucsonu (Arizona, USA), redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH, osnivač Centra za filozofska istraživanja, utemeljitelj i urednik čuvene filozofske biblioteke Logos, autor brojnih djela, pri čemu valja neizostavno naglasiti osmotomni opus Odabranih spisa, koja čine, kako veli filozof i profesor Sulejman Bosto, svojevrsnu “ustrajnu apologiju humanističke kulture, filozofiju nade u ljudskost uprkos epohalnoj krizi čovječanstva“, zahvatajući ključne “probleme povijesti filozofije, spor i/ili dijalog moderne i postmoderne, ontologije, fenomenologije, filozofske antropologije, hermeneutike, filozofije jezika, etike, estetike, sociologije kulture...“ Izdvajamo: Iskon i smisao, Sfinga Zapada (1972., ponovljeno izdanje 2000.), Iskustvo i vrijeme, De homine: mišljenje i moderni mit o čovjeku (1986.), Etika ljudskih prava, Istina i sloboda, Politička filozofija i multikulturalni svijet. Istina o istini. Svijet moderne i postmoderne. U sjeni nihilizma (2003.)

VUKOVIĆ, VESNA kulturalna aktivistica, prevoditeljica, kustosica i istra`ivačica na polju ‘javne umjetnosti’. Suosnivačica je nevladine organizacije BLOK (Local Base for Culture Refreshment) u Zagrebu, također kustosica međunarodnog Urban Festivala, suradnica Multimedijalnog instituta u Zagrebu - ko/urednica programa Transverzala, suradnica Trećeg programa Hrvatskog radija.

ŽIŽEK, SLAVOJ ‘postmarksistički’ filozof i kulturalni kritičar, jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice. Po Carstenu Strathaussenu “na polju političke ontologije“, iako se ograđuje od uskosti zajedničkog imenitelja, Žižek, uz Laclaua, Mouffe, Badioua, Agambena, Hardta, Negrija, Deleuzea, svrstan je u neoljevicu. Rođen je 1949. u Ljubljani. Doktorirao je filozofiju na Ljubljanskom univerzitetu. Za boravka u Parizu, intenzivno je izučavao psihoanalizu. Od 2005., Žižek je član Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Od djela objavljenih na engleskom, slovenskom i prijevodima na brojne svjetske jezike izdvajamo Sublimni objekt ideologije, Škakljivi subjekt: Odsutno središte političke ontologije, Irak: Posuđeni čajnik, Znak/označitelj/pismo, Repeating Lenin, NATO kao lijeva ruka Boga, O vjerovanju: Nemilosrdna ljubav, Pervertitov vodič kroz kinematografiju, O nasilju, Did Somebody say Totalitariansm?, Nedjeljivi ostatak: Ogledi o Schellingu i srodnim pitanjima, Paralaksa, Bog na mukama (koautorstvo s Borisom Gunjevićem). Proučavanju njegovog djela posvećen je časopis: International Journal of Žižek Studies, čiji je pokretač i glavni urednik Paul A. Taylor, inače voditlej magistarskih studija na Institutu za komunikacijske studije Sveučilišta Leeds. Na pretposljednjem Toronto Film Festivalu premijerno je prikazan dokumnetarac Zizek! američke sociologinje i redateljice Astre Taylor, a prije tog Sophie Fiennes režirala je film sa Žižekom o Žižeku pod nazivom: Pervert’s Guide to Cinema.