 |
II Eksteritorijalnost
nesreće |
16/12
decembar 2012 |
|
| |
Za odgovor koji se ne može izreći ne može se izreći ni pitanje. Zagonetke nema. Ako se jedno pitanje uopće može postaviti, onda se na njega može i odgovoriti. Skepticizam nije neoboriv, ali nije ni oboriv, nego je očigledno besmislen, kad hoće da sumnja u ono o čemu se može pitati…Osjećamo da, čak i ako je dat odgovor na sva moguća naučna pitanja, naši životni problemi još uopće nisu dodirnuti. Naravno, tada više ne ostaje nikakvo pitanje; i upravo to je odgovor. Rješenje problema života vidi se u nestajanju ovog problema. (Nije li to razlog zašto ljudi kojima je nakon dugog sumnjanja postao jasan smisao života, zašto ovi nisu mogli reći u čemu je taj smisao.)
Ludwig Wittgenstein,
Tractatus Logico-Philosophicus
Prvi čovjek koji je ogradio komadić zemlje proglasivši To je moje, i koji je pronašao naivne ljude da mu vjeruju, je stvarni osnivač modernog društva. Čuvaj se takvih prevaranata; biti ćeš izgubljen ako zaboraviš da plodovi zemlje pripadaju svima nama, a sama Zemlja ne pripada nikome.
Jean-Jacques Rousseau,
O porijeklu nejednakosti ljudi |
|
| |
|
 II Eksteritorijalnost nesreće |
