BEROŠ, MARTIN, student je komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovao je u organizaciji antiNATO kampanje i studentskih prosvjeda, a na binu Facebook prosvjeda izašao je, po njegovim riječima., ne kao organizator već kao građanin, nezadovoljan stanjem u državi. Poznat je kao famozni ’treći govornik’ na Facebook prosvjedu, za čiji se govor kasnije na blogovima pisalo da je namjerno prešućivan od strane vodećih medija i uskoro je dobio etiketu cenzurirano.

ČAČINOVIČ, NADEŽDA, rođena u Budimpešti, a školovanje i studije vezano uz Zürich, Bern, Beograd, Mursku Subotu, Ljubljanu, Bonn i Frankfurt već samo po sebi jamči i upućuje na humanistički i kozmopolitski senzibilitet. Riječje zapravo o jednoj od naprominentnijih teoretičarki, spisateljica i prevoditeljica koja značajem i utjecajem uveliko nadilazi prostor matične Hrvatske. Iz niza objavljenih publicističkih radova izdvajamo djela U ženskom ključu-ogledi u teoriji kulture, Doba slika u teoriji mediologije, Parvullu aestheticu, Obris moderne, te Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu: Koristan i za inteligentne muškarce (Jesenski i Turk, Zagreb, 2007). Uradila zbornik Žene i filozofija u izdanju zagrebačkog Centra za ženske studije, Kultura i civilizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2012. Angažirana je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

ĆIRIĆ, SAŠA, rođen 1975. u Pirotu, novinar Radio Beograda 2, jedan od četvorice urednika Betona i književni kritičar zagrebačkog nedeljnika Novosti i web-portala zagrebačke knjižare Booksa. Objavio knjigu kritike i eseja Užici hermeneutike (Zrenjanin, 2009) i monografiju o savremenom crnogorskom romanu Ujed istorije (Ulcinj, 2009). Jedan od autora i urednika Srbija kao sprava (Beograd, 2007) i Antimemorandum-dum (VBZ, 2009). Za sebe kaže da ga "doživljavaju kao ecces homo-a i zaziru od njega, a on samo hoće da se druži s ljudima". Autor Malih novina od marta 2010.

GRAHOVAC, ŽELJKO rođen je 1955. godine u Zenici. Diplomirao je na katedri za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1979. godine. Prve eseje i prikaze objavio je u časopisu "Dijalog" (1980/1981.), koji je uređivao prof. dr. Kasim Prohić. Radio je i kao predavač filozofskih i socioloških disciplina u srednjim školama, te kao bibliotekar-informator u Općoj biblioteci u Zenici, gdje je još uvijek zaposlen. Prvu knjigu poezije objavio je 1986. u IK "Veselin Masleša" u Sarajevu ("Sveto rastrojstvo"); od 1988. bio je član Udruženja književnika BiH, a od 1998. član Društva pisaca u BiH. Časopis Društva pisaca BiH "Život" uređivao je u razdoblju od 2003. do 2007. godine. Član redakcije "Bosanske vile" bio je u periodu od 1999-2003. godine, a kasnije, u razdoblju od 2009. do 2011. i glavni urednik tog časopisa. Stručne radove (eseje, studije, književne prikaze i osvrte) i pjesničke tekstove objavljivao je u petnaestak književnih časopisa u BiH i u okruženju ("Književna revija", "Izraz", "Odjek", "Život", "Motrišta", "Divvan", "Stećak", "Lica", "Osvit", "Glasnik Matice hrvatske", "Letopis Matice srpske", "Književna reč", "Književne novine", "Zarez", "Republika", "Marulić"). Drugu knjigu poezije "Bol, boja božje milosti" objavio je u IK "Zalihica" iz Sarajeva 2008. godine. Monografske književnokritičke studije "Anđelko Vuletić – pjesnik žeđi i poruge" i "Staništa i prominuća svjetlosti; o književnom djelu Vitomira Lukića" objavio je 1998. i 1999. godine, u izdanju IK "Grafex" Mostar, odnosno HKD "Napredak" Sarajevo. Knjigu eseja i kritika "Sricanje i nicanje" objavio je 1999. u izdanju "Sarajevo publichinga". Antologiju "Dahom i sluhom kroz hrvatsku poeziju XX. stoljeća" objavio je 1996. (prvo izdanje, HKD "Napredak" Novi Travnik). Panoramu najnovije bh. poezije pod naslovom "Ponestaje prostora" objavio je 2000. godine u izdanju "Delte" iz Bihaća. Ova knjiga integralno je prevedena na slovenački jezik i objavljena u izdanju "Založbe Pivec" iz Maribora 2009. godine pod naslovom "Zmanjkuje prostora".

HALLWARD, PETER je kanadski politički filozof i jedan od vodećih svjetskih autoriteta u suvremenoj francuskoj filozofiji, najpoznatiji po svojim radovima o Alanu Badiou i Gillesu Deleuzu, Objavio je također djela o postkolonijalizmu i suvremenom Haitiju. Hallward je član uredništva časopisa Radical Philosophy i dopisni urednik Angelaki: časopis za teoretsku humanistiku. Hallward je jedan od glavnih faktora u usponu Alaina Badioua kao vodećeg mislioca našeg vremena, a njegova precizna i detaljna rana studija o Badiouovoj filozofiji Badiou: Subjekt istine već je postala kanonski uvod u Bodioua na bilo kojem jeziku. U predgovoru toj knjizi Slavoj Žižek je napisao: "...ako je Badiouovo novije djelo događaj u suvremenoj filozofiji, Hallwardova knjiga najvjerniji je nositelj tog događaja – vjerna, a ne dogmatska odanost i slijepo ponavljajuće sažimanje." Badiou također priznaje središnju ulogu koju je Hallward odigrao u svjetskoj recepciji njegovog djela i napisao je: "Moj najupućeniji i najgorljiviji tumač i kritičar danas je Kanađanin Peter Hallward, anglofon ali i fankofon, školovan u Sjedinjenim Državama, ali nastanjen u Londonu, te kao i ja naklonjen kvebečkoj stvari.Posvećujem ove stranice njemu. To nekoga ne oslobađa čitanja knjige koju je posvetio meni, koja je – i mislim da će dugo i ostati – neka vrst klasika: Badiou: Subjekt istine."

KOPIĆ, MARIO (Dubrovnik,1965), filozofski pisac i prevoditelj. Studirao filozofiju, komparativnu književnost, političku antropologiju i komparativnu religiologiju u Zagrebu, Ljubljani, Berlinu i Rimu. Područje znanstvenog interesa obuhvaća fenomenologiju, filozofiju kulture i religije, povijest ideja. Posljednja objavljena djela: S Nietzscheom o Europi (Zagreb 2001), Proces Zapadu (Dubrovnik 2003), Izazovi post-metafizike (Novi Sad, 2007), Nezacjeljiva rana i detaljna rana studija o Badiouovoj filozofiji Badiou: Subjekt istine već je postala kanonski uvod u Bodioua na bilo kojem jeziku. U Predgovoru toj knjizi Slavoj Žižek je napisao: "ako je Badiouovo novije djelo događaj u suvremenoj filozofiji, Hallwardova knjiga najvjerniji je nositelj tog događaja – vjerna, a ne dogmatska odanost i slijepo ponavljajuće sažimanje." Badiou također priznaje središnju ulogu koju je Hallward odigrao u svjetskoj recepciji njegovog djela i napisao je: "moj najupućeniji i najgorljiviji tumač i kritičar danas je Kanađanin Peter Hallward, anglofon ali i fankofon, školovan u Sjedinjenim Državama, ali nastanjen u Londonu, te kao i ja naklonjen kvebečkoj stvari.Posvećujem ove stranice njemu. To nekoga ne oslobađa čitanja knjige koju je posvetio meni, koja je – i mislim da će dugo i ostati – neka vrst klasika: Badiou: Subjekt istine."

KOPIĆ, MARIO (Dubrovnik,1965), filozofski pisac i prevoditelj. Studirao filozofiju, komparativnu književnost, političku antropologiju i komparativnu religiologiju u Zagrebu, Ljubljani, Berlinu i Rimu. Područje znanstvenog interesa obuhvaća fenomenologiju, filozofiju kulture i religije, povijest ideja. Posljednja objavljena djela: S Nietzscheom o Europi (Zagreb 2001), Proces Zapadu (Dubrovnik 2003), Izazovi post-metafizike (Novi Sad, 2007), Nezacjeljiva rana svijeta (Tvrđa, Zagreb 2007), Sekstant (Beograd 2009). Izdvajamo sljedeće prevode: Ono što ostaje od Auschwitza, Homo sacer i Vrijeme što ostaje Giorgia Agambena, Čitanku Giannia Vattima, O apokaliptičnom tonu usvojenom u novije vrijeme u filozofiji Jacquesa Derride, Tako je govorio Zaratustra Friedricha Nietzschea, O škrtosti Mladena Dolara, te Smisao posredovanja Deana Komela. Stalni je suradnik francuskog časopisa Le Monde diplomatique, kao i vanjski urednik revije za kulturu i znanost Odjek.

KRAMARIĆ, ZLATKO, rođen je u Osijeku 1956, gdje završio je gimnaziju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na području filologije, gdje je također magistrirao na području macedonistike. Doktorat je odbranio na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 1985. godine kod prof. dr. R. Ivanovića. Vodio projekt Osijek kao književno i kulturno srednjoeuropsko središte – interdisciplinarni istraživački projekt Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske koji se tijekom četiri godine (1999 – 2002) realizirao na osječkom Pedagoškom fakultetu. Kao gostujući predavač u više je navrata boravio u inozemstvu u Kanadi, Vancouver (1987) i Toronto (1993), Mađarskoj, Pečuh (1989), Francuskoj, Pariz (1991), Njemačkoj na Mainheim/Goethe-Institutu (1993), te u Češkoj, Prag (1995). Počeci njegova znanstvena interesa ticali su se macedonistike, s koje se preusmjerio na teoriju književnosti. Od osječke ratne 1991. godine, kada se, kako kaže, politika počela baviti njime, zanimaju ga mjesta interferencije književnosti, teorije i zbilje, a to je temelj s kojega i trenutačno promatra književnost, naime, sa zagrebačkim kolegom prof. dr. Cvjetkom Milanjom istražuje uspostavu nacionalnog i kulturalnog identiteta u devetnaestostoljetnoj hrvatskoj književnosti. Od brojnih djela i znanstvenih radova izdvajaju se: Ogledi za makedonski romansieri iz 1986, Romanite na Slavko Janevski, eseji i kritike (1987), Makedonske teme i dileme (1991), Diskurs razlike: ogledi o alternativnom mišljenju (1994), Književnost, povijest, politika (1998), Pohvala ljudskoj gluposti: prilog fenomenologiji svakidašnjeg (2002), te Identitet, tekst, nacija (2010).

MARKOVIĆ, TOMISLAV (1976), piše poeziju, satirične tekstove, eseje, publicistiku i žanrovski hibridne tekstove. Sarađivao s brojnim listovima, časopisima i portalima: "Feral Tribune", "Zarez", zurnal.info, "Novosti", e-novine, e-balkan, tacno.net… Bio kolumnista mesečnika "Rez" i on-line magazina "Plastelin", a sada piše kolumne na portalu e-novine. Uređuje rubriku Regija stranaca u zagrebačkom tjedniku "Novosti". Jedan od osnivača i kourednik kulturno propagandnog kompleta Beton. S redakcijom Betona dobitnik je nagrade "Dušan Bogavac" Nezavisnog udruženja novinara Srbije za profesionalnu hrabrost i novinarsku etiku, 2007. godine. S istom redakcijom priredio izdanja "Srbija kao sprava" (2008), "Antimemorandumdum" (2009), tri izdanja Betona na nemačkom jeziku pod pokroviteljstvom Tradukija, 2010, 2011. i 2012. godine, kao i pregled mlađe pripovedačke scene Srbije na albanskom jeziku "Nga Beogradi, me dashuri" (Iz Beograda, s ljubavlju) 2011. godine. U aprilu 2011. godine boravio u Prištini u okviru projekta razmene pisaca "Marimange". Oktobar 2011. proveo u Sarajevu na rezidencijalnom programu Sarajevskog otvorenog centra. Gostovao na Sajmu knjiga u Lajpcigu 2012. Napisao songove za predstavu "Ubiti Zorana Đinđića" koja je premijerno izvedena u oktobru 2012. u režiji Zlatka Pakovića. Između ostalog, objavio knjigu satirične poezije i proze "Vreme smrti i razonode" VBZ, 2009). Pesme i satirični tekstovi prevođeni su mu na nemački i albanski jezik. Živi i radi u Beogradu kao zamenik glavnog urednika Petra Lukovića na portalu e-novine.

OMERAGIĆ, MERIMA, rođena 1988. godine u Sarajevu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Trenutno je studentkinja na Filozofskom faklutetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda BiH.

PAIĆ, ŽARKO, filozof, pjesnik, kritičar i profesor estetike i sociologije kulture Sveučilišta u Zagrebu, član Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog PEN-a, glavni i odgovorni urednik Tvrđe, časopisa za književnost, umjetnost i znanost (valja istaći dvije Tvrđine edicije, kao prvu Izgledi povjesnog mišljenja - Zbornik radova povodom osamedesete obljetnice rođenja Vanje Sutlića, Pervertitov vodič kroz film Slavoja Žižeka, Nezacjeljiva rana svijeta Maria Kopića, Michel Houellebecq - mirakul, mučenik, manipulator? Marinka Koščeca, Javne samoće Ljiljane Filipović), jedan od urednika Europskog glasnika, spoljni urednik izdavačke kuće Henacom, publicist i autor knjiga Njihalo na kraju stoljeća, Postmoderna igra svijeta, Gotski križ, Idoli, nakaze i suze, Montaigneov rez, Politike identiteta: kultura kao nova ideologija, Slika bez svijeta/ikonoklazam suvremene umjetnosti, Moć nepokornosti: intelektualac i biopolitika, Traume razlika i Projekt slobode: J.P. Sartre - filozofija i angažman (Nova Istra, 2007.), Vrtoglavica mode: prema vizualnoj semiotici tijela (Altagama, 2007.), Zaokret (Litteris, 2009), te zbirki poezije Aura, Opako ljeto i Uronjeni, kolumnist i pisac brojnih izvanrednih eseja, prikaza i komentara iz različitih sfera humanističkih nauka.

PAULIĆ, VLASTA (1979) rođena je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala kroatistiku i komparativnu književnost. Trenutno dovršava magisterij iz komparativne književnosti na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu. Bavi se pretežito psihoanalizom, feminizmom i teorijama subjekta te problematikom Drugog.

POPOVIĆ, VENITA, diplomirana žurnalistkinja. Zanimaju je post/feministička teorijska kretanja. Trenutno je angažirana u humanitarnoj misiji World Visiona u Tuzli.

POROBIĆ, ELMA (1980), doktorantica Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pri Odsjeku za komparativnu književnost. Master studij pohađala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, Odsjek za engleski jezik i književnost. Svoj naučno-istraživački rad posvećuje književno-umjetničkim djelima suvremenog doba, pri čemu naročit interes polaže propitivanju onih u kojima dolazi do razvlaštenja dominantnog diskursa i iskliznuća iz naslijeđenih interpretativnih obrazaca. Kroz akademsku naobrazbu dobija posebna priznanja za stilski izražaj. Bila je učesnicom znanstvenih konferencija i simpozija, a sudjelovala je i u nastavi na predmetu Postmodernizam na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Priča pod naslovom "Moja prva priča" uvrštena je među najbolje priče na Natječaju Kratka priča je ženskog roda, i objavljena pri Centru za ženske studije u Zagrebu.

PROKOPIEV, ALEKSANDAR, doktor je znanosti i znanstveni suradnik Instituta za makedonsku književnost u Skopju. Bio je član uredništva znanstvene publikacije Spektar. Jedan je od istaknutijih predstavnika tzv. petog kruga suvremene makedonske književnosti, uglavnom postmodernističke orijentacije. Pojedine pripovijetke prevedene su mu na desetak svjetskih jezika. Zastupljen je u više antologija makedonske kratke proze (Borislav Pavlovski: Gospodari labirinta / Antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti, Naklada MD, Zagreb, 1998.; Katica Ćulavkova: Maketa / Savremena makedonska kratka priča, Otkrovenje, Beograd, 2001. i dr.). Autor je, između ostalih i knjiga Putovanje bajke (Patuvanjata na skaznata, 1997.), znanstveni eseji; Postmoderni Babilon (Postmoderen Vavilon 2000.), eseji; Anti-uputstva za ličnu upotrebu (Geopoetika, Beograd, 2003). Specifičan je autorov "odnos prema neprikosnovenoj moći lokalnih Panteona na teritoriji naših državica", za koje kaže "biti laureat te i te državne nagrade je veoma korisno za CV prilikom ulaska u više univerzitetsko zvanje ili, ne daj bože, u Akademiju" i dodaje "ponekad, neki autor ima veći broj nagrada nego čitalaca", te s punim pravom se pita i zaziva svojevrsnog balkanskog Luisa Harsa, koji bi objedinio "’sudbinski’ one koji su direkni protagonisti ovih bogatih, raznolikih književnosti ’u senci’". Aleksandar Prokopiev živi i stvara u Skopju.

SARAJLIĆ, NERMIN freelancer, diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1986. godine. Autor knjiga Iluzije pod točkovima regresije, Triptih o đavoljim monogramima I - poeme, II - priče (Bosanska riječ, Tuzla, 2007., 2009) za edicijski blagoslov pripremljeni rukopisi Triptih o đavoljim monogramima III - ogledi i zbirka priča Gluckliche Reise. Saradnik više časopisa i publikacija za kulturu, estetiku i sociološko-filozofsku epi-fenomenologiju.

SLAPŠAK, SVETLANA (Beograd, 1948), kritičarka i znanstvenica, predaje antropologiju antičkih svjetova i antropologiju roda na Institutu za postdiplomske i doktorske studije (Institutum Studiorum Humanitatis) u Ljubljani, gdje je i dekanica, kao i grčki jezik, balkanologiju i žensku književnost na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Od 1968. do 1973. urednica satiričkoga časopisa Frontisterion, koji je zabranjen, a njoj oduzet pasoš zbog učešća u studentskome pokretu. Ponovo oduzet 1976-77, 1987-88. Saslušavana, praćena (1968-1977) i pretučena od strane SDB,1970. Montirani proces 1987-8 zbog kritičkoga pisanja, okončan oslobađajućom presudom: u procesu "u malome" organizovanom na Institutu za književnost i umetnost izgubila posao 1988. Predsjednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-9. Organizovala kongrese o trivijalnoj književnosti (1986), retorici u slovenskim kulturama (1987), djelu Anice Savić Rebac (1987), bila ko-direktorka svjetskoga kongresa o ženskome pismu u Dubrovniku (IUC) 1986, jedna od organizatorki takvih kongresa 1988 i 1990, ko-direktorka međunarodnoga kongresa o Mihailu Bahtinu 1988 (IUC), direktorka konferencija War Discourse, Women’s Discourse, Ljubljana 1999, Antika v tretjem mileniju, Ljubljana, 2001, UN Resoultion 1325 Women in Coflict Resolutions, Ljubljana 2008. Predavala srpsku i hrvatsku književnost (avangarde, prvi kurs o ženskoj književnosti) na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, 1986-1992, kada je izgubila posao zbog napada u javnosti (kritičko pisanje i srpsko etničko porijeklo). Predavala antičku dramu na odjeljenju za klasične studije Univerziteta u Zagrebu, 1990. Predavala novogrčki jezik i kulturu na Odjeljenju za sociologiju kulture Filozofskog fakulteta u Ljubljani,1990-1. 1994-5 vodila katedru za ženske studije na Rutgers univerzitetu, SAD, kao i na mnogim evropskim i američkim univerzitetima. Rubrike u časopisima Književna reč (1983-1987), Teleks (Ljubljana, 1988-90), Nezavisni (Novi Sad 1995-1998), Večer (Maribor, 1999- ), glavna urednica časopisa ProFemina 1994-danas. Nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja, 1990. Nagrada američkoga PEN-a za slobodu izražavanja, 1993. Helsinki Watch Award 2000, Helen Award 2001, bila među 1000 žena kandidatkinja za Nobelovu nagradu za mir, 2004.
Udata od 1976. za Božidara Slapšaka, profesora arheologije na Filozofskom fakultetu, Ljubljana. Zajedno rade na pitanjima antropologije antičkih svjetova i u humanističkim akcijama: peticija protiv smrtne kazne u SFRJ, 1983, Ćutanje ubija, govorimo za mir, Ljubljana 1991, Ljetnja škola arheologije za mlade bosanske izbjeglice 1993. Objavila preko četrdeset knjiga, oko 300 naučnih radova, i oko 700 publicističkih priloga. Iz impresivnog opusa izdvajamo: Mala crna haljina (eseji, 1993), Ogledi o bezbrižnosti (1994), Ratni Kandid (1997), Svi Grci nazad!:eseji o helenizmu u novijoj srpskoj književnosti, Ženske ikone XX veka, (2001); Ženske ikone antičkog sveta (2006).

STAKIĆ, RADA, prof. njemačkog jezika i književnosti i magistar književnih nauka; živi i radi u Zenici i Banja Luci.

ŠKULJEVIĆ, ŽELJKO, (Zenica, kolovoz 1953.) je suvremeni bosanskohercegovački filozof. Diplomirao sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, magistrirao filozofiju znanosti u Zagrebu, a doktorirao čistu filozofiju u Sarajevu 1991. tezom posvećenom filozofiji Branislava Petronijevića. Objavljena kao knjiga 1997. Izvanredni profesor na katedri za filozofiju i sociologiju na Univerzitetu u Zenici.Objavio veći broj tekstova i studija iz područja povijesti filozofije, raznih filozofskih disciplina i domaće filozofske baštine, te filozofije književnosti i "poetozofije" u mnogim časopisima u Bosni i Hercegovinih, Srbiji i Hrvatskoj. Također je objavio pet knjiga poezije. Član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Izdvajamo: Bosanski brevijar - eseji, 1998., Filozofski podsjetnik, 1994., 2000., Dijalog sa Sokratom, 1996., Filozofija između originalnosti i eklekticizma, Zenica: Hijatus, 1997., Sofistika kao istina privida, 2002., Ogledi iz Grčke filozofije, 2003., Od sofista do Nietzschea, 2003, Francuskki dnevnik, imaginacije, 2008., Pozornica kirenaičke misli, 2009., Manifest ateizma, 2012., koautor knjige objavljene pod nazivom Rebellio carnis, Pohvala Afroditinim sveštenicama.

VALENTIĆ, TONČI (1976), teoretičar, književni kritičar i prevoditelj, autor knjige Mnogostruke moderne. Diplomirao književnost i filozofiju u Zagrebu, magistrirao sociologiju i antropologiju u Budimpešti, doktorand sociologije na Ljubljanskom sveučilištu. Od 1995. godine kontinuirano objavljuje u domaćim i inozemnim publikacijama tekstove iz područja filma, književnosti, filozofije, politike, medijske teorije i sociologije. Preveo deset knjiga iz područja filozofije i sociologije i velik broj stručnih radova.

ZETIĆ, DRAŽEN je rođen 1980. u Gradačcu. Spisateljstvom se bavi od 1995. godine. Prve radove objavljuje u knjizi (skupine autora) Naša ognjišta 1999., kada ujedno osvaja prvo mjesto na "Lidranu" u Hrvatskoj Kostajnici u skupini ponaboljih književnih ostvarenja (poetika). Iste godine upisuje Katolički bogoslovni fakutet. Na istome fakultetu, od 2000. postaje član Uredništva časopisa Spectrum, te u periodu od 2004.-2009. godine obnaša dužnost glavnog i odgovornog urednika. Prvu knjigu "Kad zaplaču šargije" objavljuje 2004. u nakladništvu Glasa Koncila, drugu "Pomirenja" u nakladi sv. Antuna (2009.), te treću "Čudesni dani" u nakladništvu Euroknjiga (2009.) Nadalje, objavljuje članke raznih tematika u: Serilia - časopis studenata za arhelogiju Sveučilišta u Zadru, Nova Prisutnost - časopis za intelektualna i duhovna pitanja, Osvit, Marulić, zatim Motrišta - ogranak Matice hrvatske Mostar, Obnovljeni život. Tijekom srpnja 2011., predstavlja se široj javnosti s prvom izložbom fotografija u Boki kotorskoj "Verige". Upravo dovršava prvi dokumentarni film (socijalna tematika beskućništva), te također u siječnju 2012. izlaže fotografije u Zagrebu (u galeriji Hrvatskog slova) s naslovnom tematikom: Harna djeca (Čestita djeca) Boke kotorske.

ŽIŽEK, SLAVOJ, ’postmarksistički’ filozof i kulturalni kritičar, jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice. Po Carstenu Strathaussenu "na polju političke ontologije", iako se ograđuje od uskosti zajedničkog imenitelja, Žižek, uz Laclaua, Mouffe, Badioua, Agambena, Hardta, Negrija, Deleuzea, svrstan je u neoljevicu. Rođen je 1949. u Ljubljani. Doktorirao je filozofiju na Ljubljanskom univerzitetu. Za boravka u Parizu, intenzivno je izučavao psihoanalizu. Od 2005., Žižek je član Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Od djela objavljenih na engleskom, slovenskom i prijevodima na brojne svjetske jezike izdvajamo Sublimni objekt ideologije, škakljivi subjekt: Odsutno središte političke ontologije, Irak: Posuđeni čajnik, Znak/označitelj/pismo, Repeating Lenin, NATO kao lijeva ruka Boga, O vjerovanju: Nemilosrdna ljubav, Pervertitov vodič kroz kinematografiju, O nasilju, Did Somebody say Totalitariansm?, Nedjeljivi ostatak: Ogledi o Schellingu i srodnim pitanjima, Paralaksa, Bog na mukama (koautorstvo s Borisom Gunjevićem). Proučavanju njegovog djela posvećen je časopis: International Journal of Žižek Studies, čiji je pokretač i glavni urednik Paul A. Taylor, inače voditelj magistarskih studija na Institutu za komunikacijske studije Sveučilišta Leeds. Na pretposljednjem Toronto Film Festivalu premijerno je prikazan dokumentarac Zizek! američke sociologinje i redateljice Astre Taylor, a prije tog Sophie Fiennes režirala je film sa Žižekom o Žižeku pod nazivom: Pervert’s Guide to Cinema.