II NE/UŠKOPLJENI EROS ILI JANUSOVO LICE RODA I POLA
29/19
juni 2019
Zar želja nije ono što ostaje uvijek nemišljeno usred same misli? I zar taj Zakon-Jezik (istvoremeno i riječ i sistem riječi) koji psihoanaliza nastoji da pretvori u govor, nije ono mjesto s kojeg svako zančenje vuče svoje porijeklo, ali i ono odakle je obećan povratak za sami čin analize?...
…I upravo kad se taj jezik pokazuje u svom ogoljenom stanju, ali se i skriva od svakog značenja kao da je u pitanju veliki despotski i prazni sistem, kada Želja vlada u svom divljem stanju, kao da je strogost njenog pravila nivelisala svaku opoziciju, kada Smrt dominira svaku psihološku funkciju i drži se iznad njih kao njihova jedina i pustošna norma - tek tada mi prepoznajemo ludilo u njegovom sadašnjem obliku, ludilo kakvo se pruža modernom iskustvu kao njegova istina i njegova dvojnost…
…naša svijest ne konstatuje više lutanja zabludjelog razuma; ona vidi kako iskrsava ono što nam je najbliža opasnost - kao da se odjednom profilira reljef ponora našeg postojanja; konačnost, na osnovu koje jesmo, mislimo i znamo, odjednom iskrsava pred nas kao postojanje istovremeno i realno i nemoguće, misao koju ne možemo misliti, predmet našeg znanja ali koji mu uvijek izmiče. Stoga psihoanaliza u tom ludilu par excellence - koje psihijatri nazivaju šizofrenija - pronalazi svoj intimni i svoj nepobjedivi nemir…