ALEXANDER, TAMAR, redovna profesorica na odjelu za hebrejsku književnost Ben Gurion Univerziteta, Beer- Sheva Israel, predsjednica Sefardskih studija i Odjela za hebrejsku književnost i programa jevrejske književnosti u Frankfurtu, te direktorica Gaon Centra za Ladino kulturu. Članica je Vijeća za visoko obrazovanje u Izraelu. Njena znanstvena interesovanja usmjerena su ka sefardskoj kulturi, narodnoj književnosti (priče i poslovice), te magiji.
Osnovala i uređuje znanstveni časopis Jerusalemske studije o jevrejskom folkloru na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu (zajedno sa G. Hasan-Rokem, H. Salmon, S. Sabar). Od 1981 do danas izaslo je 26 brojeva na hebrejskom. Časopis El Presente, Studies in Sephardic Culture (s Y. Bentolila i Eliezerom Papom ) izlazi od 2007 pod pokroviteljstvom Ben Gurion Univerziteta i do sada su objavljena 4 broja na hebrejskom, španskom i engleskom jeziku. Od desetak onjavljenih knjiga i stotinu članaka izdvajamo: La palabra en su hora es oro- El refrán judeo –espaňol en el Norte de Marruecos s Yaacovom Bentolila-om, Ben-Zvi Institute, Jerusalem 2008 (hebrejski i španski); Words Are Better Than Bread-The Judeo- Spanish Proverb Ben Zvi Institute , Jerusalem2004; The Beloved Friend-And-A-Half, Studies in Sephardic Folk Literature, Magnes press, Jerusalem, 1999; The Heart is a Mirror- The Sephardic Folktale, Wayne State University Press, Detroit 2008. Dobitnica je Toledano nagrade za najbolju studiju o sefardskoj kulturi za 2000. godinu. The best Study in Sephardic Culture for 2000.

BLAGOJEVIĆ, MARINA, direktorica Centra za istraživanje roda i etniciteta na Univerzitetu u Budimpeš¡ti, članica ekspertne grupe ENWISE (Žene u nauci zemalja u razvoju i Balkana), spisateljica, sociologinja i urednica dvotomne knjige Mapiranje mizoginije u Srbiji: diskursi i prakse, autorica knjige Roditeljstvo i fertilitet, te priređivačica zbornika Ka vidljivoj ženskoj istoriji, Ženski pokret u Beogradu ‘90. Interesovanja joj se kreću od rodnih istraživanja do sociologije međuetničkih odnosa. U izdanju Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja Beograd, 2009. objavljena je knjiga Knowledge Production at the Semiperiphery: A gender perspective.

ĆATOVIĆ, VEDRAN student književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu koji se priprema za odbranu magistarskog rada o poeziji Bertolda Brechta.

DAKIĆ, DANICA, umjetnica koja od kraja 1980-ih živi u Njemačkoj, svojim se radovima dosad predstavila publici na svim stranama svijeta. Iako je na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala na odsjeku za slikarstvo, Dakić se duži niz godina bavi isključivo video i zvučnim instalacijama, a trenutno njeni su radovi izloženi u muzejima i galerijama u Beču, Amsterdamu, Kasselu, Nürnbergu, Duesseldorfu, Zagrebu… Između ostalog, gostujuća je profesorica i na prestižnom Bauhaus Univerzitetu. Njen senzibilitet ‘lako’ se dešifrira iz recenzije (Allegorien des Transitorischen) koju je za katalog pripremila likovna teoretičarka i kustosica Sabine Folie: “Putem medija, videa, filma i fotografije, umjetnica propituje vrijednosti i koncepte izložene propadanju: kultura, domovina, jezik, identitet, tradicija, nasilje, gubitak, rat. U svojoj studiji Porijeklo njemačke žalobne igre Walter Benjamin istražuje upravo tu kombinaciju melankolije (žala zbog gubitka) i alegorije. Ovdje se topos ruine pokazuje podjednako dekonstruktivnim i rekonstruktivnim, u stalnoj je mijeni u zavisnosti od točke gledišta, stvarajući višestruka značenja i moguće interpretacije tipične za alegoriju.“ U istoj publikaciji Horst Bredekamp (Sprachkörper) ovako će prepoznati poetiku autoričinog opusa: “Ona je”, na tragu novijih teorija jezika - Saussura i Bühlera, “ali nezavisno od njih, našla način kombiniranja auditivnih i slikovnih elemenata, uokvirivši tim postupkom sliku fundamentalnih problema jezika.“

DEBELJAK, ALEŠ, (1961) studirao je filozofiju, komparativnu književnost i sociologiju kulutre u rodnoj Ljubljani i u Sirakuzi, država New York, SAD, gdje je i doktorirao. Jedan od vodećih srednjoeuropskih pjesnika, kritičar i prevodilac, dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, kao i slovenačke nacionalne nagrade za književnost. Knjige su mu prevođene na mnoge jezike. Predaje kulturalne studije na Ljubljanskom univerzitetu. Živi u Ljubljani sa suprugom Amerikankom i troje djece. Iz opusa izdvajamo: Slovar tišine (1987, Posmrtna sfinga (1989) Melanholične figure: eseji o književnosti (1998), Somrak idolov (1994, iste godine preveden na njemački i engleski, te na hrvatski 1995, Meandar), Na ruševinah modernosti: institucija umetnosti in njene zgodovinske oblike (1999.), Lanski sneg: eseji o kulturi in tranziciji (2002.).Autorski radovi publicirani na engleskom: Anxiosus Moments (pjesme, 1994. White Pine Press), The City and the Child (pjesme, 1999. White Pine Press), Dictionary of Scilence (pjesme, 1999. Lumen Press, Inc.), Suvremeni fundamentalizam i sveti rat (Jesenski i Turk, 2003), Evropa bez Evropejcev (Sophia, Ljubljana 2004) The Hidden Handshake: National Identity and Europe in The Post Communist World (2004.). Značajniji prevodi Johna Ashbery-a, Richarda Jacksona, i Petera Bergera.

ERIĆ, OLIVERA, (Beograd, 1974.), diplomirala je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu 2002. godine. Interdisciplinarne magistarske studije na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, grupa za Teoriju umetnosti i medija, završila je 2007. godine, a doktorirala 2010. Tokom školske 2005/2006. godine, kao stipendista Ministarstva Republike Slovenije za visoko obrazovanje, nauku i tehnologiju, bila je na 6-mesečnom stručnom usavršavanju na Filozofskom institutu Naučnog i istraživačkog centra Slovenačke akademije nauka i umetnosti (FI ZRC SAZU) kod prof. dr Marine Gržinić. Radi kao saradnica Galerije Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu.

FILIPOVIĆ, LJILJANA, rođena je u Zagrebu gdje je magistrirala, doktorirala i habilitirala na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta.Autorica je nekoliko knjiga te desetak radio drama i dvadesetak radio adaptacija. Objavljuje radove koji se tematski bave objašnjenjem kulturoloških fenomena, interakcijom filozofije i psihoanalize te je taj interes vodi i prijevodima djela s tog područja. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predaje kolegije Psihoanaliza dramskog teksta (filozofsko-psihoanalitičku teoriju dramskog teksta), te Film i psihoanalizu. Dosada je objavila slijedeće knjige: Nevidljivi pas, roman (Novi Sad 1985.), Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D. Lainga, filozofska studija (Zagreb 1990.), Nesvjesno u filozofiji, filozofska studija (Zagreb 1997.), Sokol u šusteraju, roman (Zagreb, 2001.), Javne samoće (Tvrđa, HDP, Izdanje Antibarbarus, Zagreb 2006.), Nestali ljudi; roman, (Profil, Zagreb, 2007), Prazne tvornice, eseji, (Antibarbarus, Zagreb 2008.)
Kao koatorica pojavljuje se u djelima: The Couch and the Silver Screen, (Hove & New York 2003.), Psychotherapie und Psychoanalyse in Osteuropa, (Uchtspringe, 2003) Ambivalenz des Fin de siècle: Wien-Zagreb, (Wien 1998.), Fin de Siécle Zagreb-Beč, (Zagreb 1997.), Zagonetka umjetnosti (Zagreb 2003.), Kollektive Kreativitaet/ Collective Creativity, (Kassel 2005.), Maske und Kothurn, (Wien, 2005.)
Važniji prijevodi su: T. S. Szasz, Proizvodnja ludila / The Manufacture of Madness, studija, GZH, Zagreb 1982., M. Eliade, Okultizam, magija i pomodne kulture/ Occultism, witchcraft and cultural fashions, studija, GZH, Zagreb 1981.) R. D. Laing, Glas iskustva/The Voice of Experience, studija GZH Zagreb, 1986., D. Cooper, Jezik ludila/ The Language of Madness, studija Naprijed, Zagreb 1986.i dr.

NEIMARLIJA, LEJLA (1987) završila studij filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Dobitnica niza nagrada i priznanja kao najbolja studentica u kategoriji izuzetno nadarenih studenata. Objavljivala u nizu časopisa radove iz filozofije i kulturoloških teorija, posebno iz oblasti analitičke filozofije, također suradnica na XXVIII Internacionalnom Hegelovom kongresu održanom u Sarajevu 2010. s predavanjem Hegel’s Foundation of Worldhistory and its Phenomenological Interpretation. Ujedno sudjelovala je na VIII Internacionalnom filozofskom simpoziju na Sveučilištu u Zadru protekle godine u organizaciji Filozofskog društva Theoria.

OMERAGIĆ, MERIMA, rođena 1988. godine u Sarajevu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Trenutno je studentkinja na Filozofskom faklutetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda BiH.

PAIĆ, ŽARKO, Žarko Paić rođen je 1958. u Kutini. Docent je na Studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje sociologiju kulture, teorije mode, semiotiku i vizualne komunikacije. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirao iz filozofije na istom fakultetu te doktorirao iz sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Glavni je urednik časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik. Suorganizator je s Centrom za vizualne studije iz Zagreba Međunarodnoga interdisciplinarnog simpozija iz vizualne kulture i umjetnosti (“Visual Construction of Culture”, Zagreb, listopad, 2007.). Osim filozofijskih, sociologijskih i studija iz područja teorije umjetnosti i estetike, objavljuje i književne eseje. Autor je i tri zbirke poezije (Aura, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.; Opako ljeto, Ceres, Zagreb, 1998., Uronjeni, 2010.). Dobitnik je međunarodne autorske nagrade za literaturu austrijske zaklade KulturKontakt iz Beča za 2008. godinu.
Do sada objavio knjige: “Njihalo na kraju stoljeća: kraj europskoga uma A.D. 1992.” (1993), “Aura” (poezija, 1994), “Postmoderna igra svijeta” (1996), “Gotski križ”, (1997), “Opako ljeto” (poezija, 1999), “Idoli, nakaze i suze: ideologijsko podjarmljivanje umjetnosti u XX. Stoljeću” (2000), “Montaigneov rez” (2004), “Politika identiteta: kultura kao nova ideologija” (2005), “Slika bez svijeta: ikonoklazam suvremene umjetnosti” (2006), “Moćnepokornosti: intelektualac i biopolitika” (Zagreb - Ulcinj, 2006), “Vrtoglavica u modi: prema vizualnoj semiotici tijela” (2007), “Događaj i praznina: ogledi o kraju povijesti” (2007), “Vizualne komunikacije: uvod, Centar za vizualne studije” (2008), “Zaokret” (2009), Bijele rupe.

PAPO, ELIEZER rođen je 1969. godine u Sarajevu, 1991. diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu. U decembru iste godine upisuje se na rabinsku akademiju Midraš Sefardi u jerusalemskom Starom Gradu u kojem stječe klasično rabinsko obrazovanje. Studij nastavlja na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu, gdje je 2004. odbranio magistarski rad na temu “Književna, jezička i sociološka analiza teatarskih dijela Laure Papo Bohorete.“ Potom na Ben-Gurion univerzitetu u Beer-Shevi gdje je odbranio doktorat na temu jevrejsko-španskih parodija na pashalnu hagadu. Od 2002. na istom univerzitetu predaje jevrejsko-španski jezik i književnost. Do sada objavio dva romana i zbirku priča: La Megila de Saray (Jerusalim, 1999, Ladino), Sarajevska megila (Beograd, 2001) i Časovničar i sačasnici, zbirka posthistorijskih priča (Bosanska riječ Tuzla, 2007). Dobio je nagradu Hebrejskog univerziteta za promicanje ladino kulture.

PETRINJAK, NATAŠA, rođena je 1965. godine u Zagrebu, Hrvatska. U horoskopskom znaku ovna (ovo navodi jer su mnogi suradnici BKG-a naveli i taj podatak, pa misli da je to, onda, zbog nečega važno). Pred sam raspad SFRJ, 1989. godine, ulazi u svijet novinarstva i do danas tvrdoglavo (i na svoju materijalnu štetu) odbija objaviti tekst bez provjerenih činjenica, trač, kakvu tajnu ljubavničkih ložnica, svjedočanstvo “glamura” novopečenih bogataša ili tekst koji bi na bilo koji način širio netoleranciju ili mržnju. Dapače, uporno upire prstom i razotkriva sve mehanizme javnog zastrašivanja namijenjenih proizvodnji poslušnosti, ali i dragovoljnog pristajanja na poslušnost zarad privilegija kojima autoritet katkada nagrađuje – što je svrstava u one “dinosauruse” koji se stalno nešto bune i nerviraju okolinu. Upravo joj je iz štampe izašla knjiga U sredini u množini u ediciji Izdavačkog centra iz Rijeke.
Od Danasa, preko Arkzina, Beatte, Osječkog tjednika, Fokusa (prije negoli je odlukom vlasnika postao glas najtvrđih nacionalista), Cosmopolitana, Ellea, Republike, Jutarnjeg lista gdje je radila kao novinarka ili urednica, posljednje tri godine članica je uredništva dvotjednika Zarez, redovno objavljuje u Novostima, a za kolumnu “35 čvorova” (inače, jačina vjetra kada meteorološke službe objavljuju neveru) u mjesečniku Zaposlena primila je i nagradu “Maja Miles” za 2004. godinu. Radio kao medij isprobala je kao dopisnica Radija Slobodna Europa, a televiziju igrajući se s prijateljicom Andreom Radak ispred kamera emisije Ex-Yu kult. Novinarstvo je jednom napustila zbog rada za Institut Otvoreno društvo – Hrvatska, a redovno ga nadopunjuje radom za kakvu nevladinu organizaciju ili kulturološke inicijative (Centar za ženske studije Zagreb, CESI, Sajam knjiga u Istri, Istraetnojazz festival).

POPOVIĆ, VENITA, diplomirana žurnalistkinja. Zanimaju je post/feministička teorijska kretanja. Trenutno je angažirana u humanitarnoj misiji World Visiona u Tuzli.

PROKOPIEV, ALEKSANDAR, doktor je znanosti i znanstveni suradnik Instituta za makedonsku književnost u Skopju. Bio je član uredništva znanstvene publikacije Spektar. Jedan je od istaknutijih predstavnika tzv. petog kruga suvremene makedonske književnosti, uglavnom postmodernističke orijentacije. Pojedine pripovijetke prevedene su mu na desetak svjetskih jezika. Zastupljen je u više antologija makedonske kratke proze (Borislav Pavlovski: Gospodari labirinta / Antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti, Naklada MD, Zagreb, 1998.; Katica Ćulavkova: Maketa / Savremena makedonska kratka priča, Otkrovenje, Beograd, 2001. i dr.). Autor je, između ostalih i knjiga Putovanje bajke (Patuvanjata na skaznata, 1997.), znanstveni eseji; Postmoderni Babilon (Postmoderen Vavilon 2000.), eseji; Anti-uputstva za ličnu upotrebu (Geopoetika, Beograd, 2003). Specifičan je autorov “odnos prema neprikosnovenoj moći lokalnih Panteona na teritoriji naših državica”, za koje kaže “biti laureat te i te državne nagrade je veoma korisno za CV prilikom ulaska u više univerzitetsko zvanje ili, ne daj bože, u Akademiju” i dodaje “ponekad, neki autor ima veći broj nagrada nego čitalaca”, te s punim pravom se pita i zaziva svojevrsnog balkanskog Luisa Harsa, koji bi objedinio “‘sudbinski’ one koji su direkni protagonisti ovih bogatih, raznolikih književnosti ‘u senci’”. Aleksandar Prokopiev živi i stvara u Skopju.

REXHEPI, A. AFRIM doktor je znanosti i viši znastveni suradnik Instituta za makedonsku književnost u Skoplju. Autor knjiga Balkanska saga - saga vo romaneksniot ciklus na Luan Starova (Balkanska saga – saga o romanesknom ciklusu Luana Starove, 2005); Estetika na igrata - groteskata vo romanite na Ismail Kadare (Estetika igre – groteska u romanima Ismaila Kadarea, 2007); Interkulturna komunikacija – teoretskiot pragmatizam balkanskiot roman (Interkulturalna komunikacija – teorijski pragmatizm balkanskog romana, 2009). Živi i stvara u Skoplju.

SARAJLIĆ, NERMIN freelancer, diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1986. godine. Autor knjiga Iluzije pod točkovima regresije, Triptih o đavoljim monogramima I - poeme, II - priče (Bosanska riječ, Tuzla, 2007., 2009) za edicijski blagoslov pripremljeni rukopisi Triptih o đavoljim monogramima III - ogledi i zbirka priča Gluckliche Reise. Saradnik više časopisa i publikacija za kulturu, estetiku i sociološko-filozofsku epi-fenomenologiju.

SELETKOVIĆ, IVANA, rođena u Slavonskom Brodu. Završila master studij komparativne književnosti u Sarajevu. Objavljivala poeziju u gimnazijskim zbornicima radova. Godine 2010. u časopisu Sic! objavljen je rad “Glazbeni labirint”. Uskoro bi trebali biti objavljeni i radovi u časopisima: Zarez, Sarajevske sveske i Odjek.

ŠKULJEVIĆ, NATAŠA, (1983), profesorica razredne nastave. Sudeći po njenom interesu koji pokriva oblasti književnosti, likovnosti i filozofije, a s tim u vezi je i nastavak obrazovanja u formi doktorskog studija u Zagrebu. Objavila je nekolicinu radova iz tih područja. Urednica je zbornika “Dramatičnost a/teističke pozicije”, te koautorica netom izašle knjige Rebellio carnis (Pohvala Afroditinim sveštenicama).

ZDRAVIČ, NADA, rođena 1956, studirala jezike, književnost i diplomaciju u Sarajevu, na Sorbonne III i na Ecole Nationale d’administration u Parizu, na Luteranskom koledžu u New Yorku, i Europskoj školi u Firenci. Prevodi s francuskog, italijanskog i slovenačkog. Bavi se publicističkim radom.

ŽIŽEK, SLAVOJ ‘postmarksistički’ filozof i kulturalni kritičar, jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice. Po Carstenu Strathaussenu “na polju političke ontologije“, iako se ograđuje od uskosti zajedničkog imenitelja, Žižek, uz Laclaua, Mouffe, Badioua, Agambena, Hardta, Negrija, Deleuzea, svrstan je u neoljevicu. Rođen je 1949. u Ljubljani. Doktorirao je filozofiju na Ljubljanskom univerzitetu. Za boravka u Parizu, intenzivno je izučavao psihoanalizu. Od 2005., Žižek je član Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Do sada je objavio preko pedeset djela, a prevođen je na više od dvadeset jezika. Od djela objavljenih na engleskom, slovenačkom i prijevodima na brojne svjetske jezike izdvajamo Sublimni objekt ideologije, Škakljivi subjekt: Odsutno središte političke ontologije, Irak: Posuđeni čajnik, Znak/označitelj/pismo, Repeating Lenin, NATO kao lijeva ruka Boga, O vjerovanju: Nemilosrdna ljubav, Pervertitov vodič kroz kinematografiju, O nasilju, Did Somebody say Totalitariansm?, Nedjeljivi ostatak: Ogledi o Schellingu i srodnim pitanjima, Paralaksa, How to read Lacan, Living in the End Times, Bog na mukama (koautorstvo s Borisom Gunjevićem). Proučavanju njegovog djela posvećen je časopis: International Journal of Žižek Studies, čiji je pokretač i glavni urednik Paul A. Taylor, inače voditlej magistarskih studija na Institutu za komunikacijske studije Sveučilišta Leeds. Na pretposljednjem Toronto Film Festivalu premijerno je prikazan dokumnetarac Žižek! američke sociologinje i redateljice Astre Taylor, a prije tog Sophie Fiennes režirala je film sa Žižekom o Žižeku pod nazivom: Pervert’s Guide to Cinema.