Mirko Ilić

Mirko Ilić autor je kojeg bez izlišnog popovanja ponajbolje predstavljaju i ‘zagovaraju’ njegovi radovi, kako dizajnerski tako i spisateljski, podjednako mladalački kao i zreli, u koautorstvu sa Stevenom Hellerom i Miltonom Glaserom. Ili, kako je samom autoru za nepokolebljivu samoeksplikaciju u ekspresivnoj i iscrpnoj monografiji Mirko Ilić – strip/ilustracija/dizajn/multimedija 1975-2008 (AGM/Profil, Zagreb, 2008.) to otvorio hrvatski teoretičar, dizajner i prevoditelj Deajn Kršić za naslovljeni period: “Diznajer prema mome mišljenju ne smije imati stila, osim načina razmišljanja. Uvijek sam se trudio da nemam stila. Ideja mora odrediti oblik a ne suprotno. Dobar dizajn se može raditi gledanjem u prošlost ili gledanjem u budućnost. Važno je ne gledati sa strane. Mene ne zanima što drugi od mene očekuju; kad mi nešto postane dosadno ne vidim apsolutno nikakav razlog da i dalje to radim.U američkom tisku nazvali su me čovjekom koji otpušta klijente. Kompromisi s mojim rješenjem ne dolaze u obzir. Samo dok si buntovnik možeš nešto postići.”
Takvo rijetko subverzivno samosvjesno stajalište u obe oblasti kao sjena pratit će umjetnika do dandanas. Na poseban način o toj ekspresivnoj nepopustljivosti osvjedočiti se može i u knjizi Head to Toe: The Nude in Graphic Design u suradnji sa Stevenom Hellerom (u komotnijem prijevodu Od glave do pete: Akt u grafičkom dizajnu) čiji je izdavač slavna njujorška kuća Rizzoli. Autori nedvosmisleno naglašavaju kamo su smjerali s ovim radom: “Ova knjiga neće niti pokušati napraviti sociološku, antropološku ili bilo koju drugu znanstvenu analizu gdje je i zašto golotinja prihvatljiva ili nije. Naš je cilj bio prikazati onoliko pristupa djelomičnoj ili čitavoj golotinji koliko je to uopće moguće, i pokazati na koji način suvremeni grafički dizajn i reklama upotrebljavaju gola muška i ženska tijela kako bi poslali poruku i izazvali određeno raspoloženje. Većina objavljenih primjera seže u posljednja dva desetljeća, u pravilu doba slobodnog od zabrana kakve su postojale u represivnija vremena. Danas uzimamo zdravo za gotovo da puritanizam u svojim mnogim licima još postoji, i postoji, no ipak je osjetno i ublažavanje.”
I odista obećani recepcijski izazov i putokaz neće biti iznevjeren baš kao niti u prethodnom zajedničkom opusu dva vrsna autora na koji se osvrće i o kojem više no minuciozno, temeljito i zahvalno piše rafinirani likovni kritičar i pisac – autentični vizualni pripovjedač Marko Golub apropo objavljivanja knjige Stop, Think, Go, Do: How Typography and Graphic Design Influence Behavior lucidnog dvojca: “Dosadašnji zajednički output Stevena Hellera i Mirka Ilića u području pisanja o dizajnu, koji broji više knjiga, osvaja njihovim širokim poznavanjem svjetske produkcije dizajna vizualnih komunikacija, ali i određenim senzibilitetom za detalje kojeg klasičnom akademskom pisanju o vizualnoj kulturi ponekad nedostaje. Taj senzibilitet vjerojatno dijelom proizlazi iz Ilićevog dizajnerskog i ilustratorskog, pa i Hellerovog (dugogodišnji art direktor) praktičarskog zaleđa. Sve njihove dosad u koautorstvu objavljene knjige, poput The Anatomy of Design, Genius Moves, Handwritten, orijentirane su oko reprodukcija i nosi ih upravo slikovni materijal, no nisu uobičajene “dizajnerske slikovnice” već su sjajno balansirane između dobro osmišljenog koncepta i dubokog poštovanja prema integritetu djela koja se putem tog koncepta prezentiraju…
…The Anatomy of Design bila je seciranje pojedinačnih primjera suvremenog grafičkog dizajna kroz detaljnu analizu skrivenih i očiglednih uzoraka i postupaka u njihovom oblikovanju, a zatim i pronalaženje sličnih takvih uzoraka u desecima radova drugih autora. Sličan analitički karakter ima i knjiga Genius Moves – 100 icons of graphic design, uvjetno rečeno “antologija” jednog stoljeća dizajna u kojoj glavnu ulogu ne igraju “ikone” grafičkog dizajna same po sebi, već upravo njihove relacije prema djelima koja su im prethodila ili koja slijede nakon njih. U Handwritten Heller i Ilić pak prikazuju različite ekspresivne, ekscesne i ironične načine upotrebe i “izvođenja” pisma u suvremenom dizajnu, izdvajajući upravo onakve primjere koji pružaju svojevrstan kontrapunkt standardima dominantne digitalne tipografije…
…Niz “zapovijedi” iz naslova donekle najavljuje sadržaj knjige, u cijelosti posvećene ne samo načinu na koji dizajn i tipografija utječu na naše ponašanje, već i kako pobuđuju emocije, kako obogaćuju naše razumijevanje određenih poruka, pa čak i kako, kao u nekom obratu, kritički samoanaliziraju vlastiti manipulativni potencijal…
… Sistem prema kojem je knjiga organizirana bazira se na osam pojmova: inform, advocate, play, caution, entertain, express, educate i transform. Svaki od njih ima vlastito poglavlje s konciznim uvodnim tekstom, zatim po nekoliko desetaka reprodukcija radova, a njih pak prate odmjereni opisi s ponekad neophodnim informacijama za razumijevanje određenog rada. Pojmovni okvir svakako usmjerava njihovo “čitanje”, ali i čini listanje knjige uzbudljivijim dok otkrivate koje mogućnosti dizajn ima u funkciji “informiranja”, “zagovaranja”, “zabave”, “edukacije”, “ekspresije”, ili pak “preobrazbe” kojom radi pomake u percepciji ili dovodi stvari u neočekivane odnose…
… Konačno, koncept ove knjige polazi od zapravo zastrašujuće ideje kako je čitav naš vizualni okoliš zasićen naredbama, upozorenjima i porukama koje mijenjaju i oblikuju naše ponašanje. Zaokret koji autori rade sastoji se u tome kako isti taj, manipulativni potencijal dizajna, može donijeti nove vrijednosti, odgajati novu osjetljivost na okruženje u kojem živimo, a može nas i sasvim bezazleno – kako jedno od poglavlja kaže – povesti u igru.”
U bilbliografiju neizostavno još ulaze slijedeće knjige Lettering Large (2013.), Presenting Shakespeare: 1,100 Posters from Around the World (2015.) te The Design of Dissent: Socially and Politically Driven Graphics koju potpisuje zajedno s autorom Miltonom Glaserom kao i istu, u novom, proširenom izdanju, s podnaslovom Greed, Nationalism, Alternative Facts, and the Resistanceza, a za koju bi bilo nedopustivo plitko očekivati manje “zadovoljstvo u tekstu”.