Svetlana Slapšak

Slapšak, Svetlana (Beograd, 1948), kritičarka i znanstvenica, predaje antropologiju antičkih svjetova i antropologiju roda na Institutu za postdiplomske i doktorske studije (Institutum Studiorum Humanitatis) u Ljubljani, gdje je i dekanica, kao i grčki jezik, balkanologiju i žensku književnost na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Od 1968. do 1973. urednica satiričkoga časopisa Frontisterion, koji je zabranjen, a njoj oduzet pasoš zbog učešća u studentskome pokretu. Ponovo oduzet 1976-77, 1987-88. Saslušavana, praćena (1968-1977) i pretučena od strane SDB,1970. Montirani proces 1987-8 zbog kritičkoga pisanja, okončan oslobađajućom presudom: u procesu “u malome” organizovanom na Institutu za književnost i umetnost izgubila posao 1988. Predsjednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-9. Organizovala kongrese o trivijalnoj književnosti (1986), retorici u slovenskim kulturama (1987), djelu Anice Savić Rebac (1987), bila ko-direktorka svjetskoga kongresa o ženskome pismu u Dubrovniku (IUC) 1986, jedna od organizatorki takvih kongresa 1988 i 1990, kodirektorka međunarodnoga kongresa o Mihailu Bahtinu 1988 (IUC), direktorka konferencija War Discourse, Women’s Discourse, Ljubljana 1999, Antika v tretjem mileniju, Ljubljana, 2001, UN Resoultion 1325 Women in Coflict Resolutions, Ljubljana 2008. Predavala srpsku i hrvatsku književnost (avangarde, prvi kurs o ženskoj književnosti) na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, 1986-1992, kada je izgubila posao zbog napada u javnosti (kritičko pisanje i srpsko etničko porijeklo). Predavala antičku dramu na odjeljenju za klasične studije Univerziteta u Zagrebu, 1990. Predavala novogrčki jezik i kulturu na Odjeljenju za sociologiju kulture Filozofskog fakulteta u Ljubljani,1990-1. 1994-5 vodila katedru za ženske studije na Rutgers univerzitetu, SAD, kao i na mnogim evropskim i američkim univerzitetima.

Rubrike u časopisima Književna reč (1983-1987), Teleks (Ljubljana, 1988-90), Nezavisni (Novi Sad 1995-1998), Večer (Maribor, 1999- ), glavna urednica časopisa ProFemina 1994-danas. Nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja, 1990. Nagrada američkoga PEN-a za slobodu izražavanja, 1993. Helsinki Watch Award 2000, Helen Award 2001, bila među 1000 žena kandidatkinja za Nobelovu nagradu za mir, 2004. Udata od 1976. za Božidara Slapšaka, profesora arheologije na Filozofskom fakultetu, Ljubljana. Zajedno rade na pitanjima antropologije antičkih svjetova i u humanističkim akcijama: peticija protiv smrtne kazne u SFRJ, 1983, Ćutanje ubija, govorimo za mir, Ljubljana 1991, Ljetnja škola arheologije za mlade bosanske izbjeglice 1993. Objavila preko četrdeset knjiga, oko 300 naučnih radova, i oko 700 publicističkih priloga. Iz impresivnog opusa izdvajamo: Mala crna haljina (eseji, 1993), Ogledi o bezbrižnosti (1994), Ratni Kandid (1997), Svi Grci nazad!:eseji o helenizmu u novijoj srpskoj književnosti, Ženske ikone XX veka, (2001); Ženske ikone antičkog sveta (2006).