IV KORIJENI I IZDANCI PATRIJARHALNE REPRESIJE – O ESKALIRAJUĆEM NASILJU NAD ŽENAMA
Kakva je to beskonačna žena koja vrije, uronjena u svoju naivu, koju u tami i samopreziru drži roditeljsko- bračno-falocentrična sprega, a koju nije bilo stid od sopstvene moći? koja, iznenađena i sablažnjena pred čudesnim burnim previranjima svojih nagona nije osuđena zbog toga što je čudovišna, (jer poverovala je da je dobro uređena žena…
božanski smirena…
…Evo ih kako se vraćaju, vječite povratnice: jer je nesvjesno neumoljivo. Tumarale su ukrug u tijesnoj sobi za lutke u kojoj su ih zatočili; u kojoj su prošle kroz ubilačko obrazovanje ispiranja mozga. Može se zarobiti, usporiti, dugo održavati stanje Aparthejda, ali to ipak traje tek izvjesno vrijeme. Mogu se naučiti, čim prozbore, skupa s njihovim imenima, da im je predjel crn: jer ti si Afrika, ti si crna. Tvoj kontinent je crn. Crno je opasno. U crnom ništa ne vidiš, strah te je. Ne pomjeraj se jer rizikuješ da padneš. Nikako nemoj da ideš u šumu. I stravu crnog smo interiorizirale.
Počinili su najveći zločin protiv žena: naveli su ih, uporno, nasilno, da mrze žene, da budu svoji sopstveni neprijatelji, da pokrenu svoje ogromne moći protiv samih sebe, da postanu izvršioci njihovih muževnih potreba…
Hélène Cixous – Smijeh Meduze