Peter Sloterdijk (Karlsruhe, 26. lipnja, 1947.), njemački je filozof i esejist. Studirao filozofiju, germanistiku i povijest na sveučilištima u Münchenu i Hamburgu. Magistrirao s temom Strukturalismus als poetische Hermeneutik (Strukturalizam kao poetska hermeneutika). Oslonjen na tradiciju i nasade fenomenologije, posthumanizma i filozofske antropologije. Piše ogled u toku 1972. i 1973. o Michel Foucaultovoj strukturalnoj teoriji povijesti, studiju s nazivom Die Ökonomie der Sprachspiele (Ekonomija jezične igre). Njegovo najpoznatije filozofsko djelo izlazi 1983. Kritik der zynischen Vernunft (Kritika ciničkog uma) i ovo je najprodavanije filozofsko djelo 20. stoljeća. Kasnije tvori izraz Eurotaoismus dok 1989. izdaje Kritik der politischen Kinetik (Kritika političke kinetike). Predavao je na sveučilištima u Frankfurtu i Karlsruheu. Od 2002. radi kao TV voditelj programa Im Glashaus: Das Philosophische Quartett skupa s Rüdigerom Safranskim, programa koji diskutira o akutualnim svjetskim problemima. Osim navedenih djela, nezaobilazno valja spomenuti sljedeća: Der Denker auf der Bühne. Nietzsches Materialismus, (1986), Zur Welt kommen – Zur Sprache kommen (Frankfurter Vorlesungen, 1988), Sphären I-III (1998/99 i 2004), Regeln für den Menschenpark. Ein Antwortschreiben zu Heideggers Brief über den Humanismus (1999), Im Weltinnenraum des Kapitals (2005), Zorn und Zeit. Politisch-psychologischer Versuch (2006), te brojna druga. 2001. godine dobio je nagradu "Christian-Kellerer" za budućnost filozofske misli, a 2005. godine prima nagradu "Sigmund Freud" za znanstvenu prozu.