Michel Onfray (1959) – doktor filozofije, francuski mislilac, neobična i još rjeđa pojava, autor koji uspjeva da uistinu ispunjava credo i svojevrsnu 'misiju' da "živi kao što piše i da stvara kao što živi", idejni tvorac antiinstitucionalnih projekata potpuno besplatnih predavanja i osnivač Narodnih univerziteta, u Caenu 2002. i Argentanu 2006. (Normandija), objavio preko pedeset knjiga, jedan od najprevođenijih postmodernih filozofa, preveden na desetine jezika na svim kontinentima. Samo njegova Ateološka rasprava premašila je tiraž od dvije stotine hiljada plasiranih primjeraka.

Pored pomenutog djela valja svakako izdvojiti još Umijeće uživanja (1991), Nomadsko oko (1993), Metafizika ruševina (1995), Oblici vremena (1996), izvanrednu sintezu 17-godišnjih predavanja Protuudžbenik filozofije (2001), Sjaj katastrofe (2002), Paganske ikone (2003)... redom iznimna djela, u kojima na najkontroverznija filozofsko-egzistencijalna, teorijsko-kritička i etičko-estetska pitanja kroz povijest, njeno tradirano nasljeđe i suvremeno doba nudi fascinantan i subverzivan "zaobilazni put preko slobodoumnog vitalizma, imanentnog ethosa, anarhističkog individualizma, lijevog ničeanstva, veselog utilitarizma, solarne neobuzdanosti, faustovski zavještanog tijela i puti, alternativne historiografije, postkršćanske ateologije".

Osim toga autor je brojnih sugestivnih studija o književnosti i suvremenoj umjetnosti, slikarstvu, muzici, vajarstvu, art-fotografiji, eseja i monografija o Nietzscheu, Bourdieu i Camusu, između ostalih, te putopisa po Egiptu, Indiji i Arktiku. O tom škrto i sažeto iznešenom i tek ovlaš dotaknutom ars vivendi izvanredno sugestivno i neuvijeno argumentirano svjedoči i pruža nedvosmisleni uvid i Dnevnik hedoniste, ekskluzivno i ničim uvjetovano ustupljen rukopis, po prvi put na 'našem' jeziku...