Zlatko Kramarić rođen je 1956. u Osijeku gdje je pohađao osnovnu školu. Završio je gimnaziju “Braća Ribar” 1974. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1978. diplomirao je hrvatski jezik i filozofiju. Odmah se zaposlio kao profesor filozofije u CUO “Braća Ribar”. Nakon godine dana postao je asistent na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. 1983. je magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja Macedonistike. Doktorirao je u Novom Sadu 1985. iz područja filologije. Iste godine je postao docent na Katedri za makedonsku književnost i jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. 1987. je boravio na S. Fraeser University, u Vancouveru, Kanada, kao gostujući profesor. 1989. promaknut je u zvanje izvanrednog profesora na istoj Katedri. Nakon demokratskih promjena 1990. izabran je za predsjednika Skupštine općine Osijek. Izabrali su ga HDZ-ovi vijećnici iako nije bio član te stranke nego HSLS-a. S obzirom na ratno vrijeme i nastupe u medijima postaje popularan u javnosti. Na toj dužnosti je bio do 1992. Slijedeće godine kao kandidat HSLS-a osvaja gradonačelnički mandat. Bio je neprekidno osječki gradonačelnik do 2005. Od 1992. do 1994. bio je prorektor osječkog Sveučilišta. Za saborskog zastupnika HSLS-a izabran je 1992. Zastupnik je u svim slijedećim sazivima Sabora do 2008. Od 1993. do 2000. bio je član parlamentarnog izaslanstva u OESS-u. Od 1994. do 2000. sudjeluje na Nacionalnim molitvenim doručcima u Washintognu, SAD. Od 1995. do 2000. je član delegacije Republike Hrvatske u Kongresu regionalnih i lokalnih vlasti Vijeća Europe. Nakon raskola u HSLS-u 1996. priključuje se Liberalnoj stranci Vlade Gotovca gdje postaje potpredsjednik.
Od 2000. do 2003. predsjednik je Nacionalnog vijeća za vođe. 2001. je izabran za predsjednika Liberalne stranke. Te godine postaje potpredsjednik Liberalne internacionale, svjetske federacije liberalnih i demokratskih političkih stranaka. 2004. je u Jeruzalemu imenovan za ambasadora dobre volje Izraela. 2006. nakon kongresa ujedinjenja HSLS-a i LS-a postaje potpredsjednik HSLS-a. Redoviti profesor na Katedri za teoriju književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku postao je 2007. 2008. je imenovan hrvatskim veleposlanikom na Kosovu. Nakon dvije godine odlazi s Kosova za veleposlanika u Makedoniju. U rujnu 2012. gradonačelnik Skopja uručio mu je priznanje za humanost “Majka Tereza”. U veljači 2013. je u Skopju dobio Međunarodnu nagradu “Goceva misao” za afirmaciju i popularizaciju makedonske književnosti, umjetnosti i kulture. Od brojnih djela koje je objavio izdvajaju se Makedonske teme i dileme 1991., Diskurs razlike: ogledi o alternativnom mišljenju 1994., Književnost, povijest, politika 1998., Pohvala ljudskoj gluposti: prilog fenomenologiji svakidašnjeg 2002.