II POLITIČKO-MEDIJSKO KLATNO: OD BARBARSKOG DO TRIVIJALNOG I NATRAG
Ne ostavljaju li poticanje na kraj političnog i apologija racionalnog društva bez sukoba, prostor za ideologije isključivosti, čineći određene vrijednosti vrlo privlačnima za one kojima pod svaku cijenu trebaju jednostavni smjerokazi? Ne bi li razvoj neoindividualizma, neoindividualizma samca koji živi u snažno komunicirajućem društvu ali slabo susretajućem društvu, trebalo povezati s uskrsavanjem ksenofobije? Nije li renesansa krajnje desnice cijena vjerovanja, i to vrlo visoka, u vrline konzensusa i inteligencije stroja? Rođena iz borbe protiv barbarstava, ne vodi li nas komunikacijska utopija i nehotive u barbarstvo?
Philippe Breton, Komunikacijska utopija, mit o “globalnom selu”