Zlatko Kramarić
III. EVROPSKO-POLITIČKI TEATAR: OTUŽNI REPERTOAR, UBOGI ANSAMBLI, PUBLIKA ČEŠĆE LETARGIČNA, RIJETKO EUFORIČNA…
Koncepti homogenih nacionalnih kultura, kompaktnih predanja istorijske tradicije ili ‘organski’ sraslih zajednica danas više ne mogu važiti za osnovu kulturalnog poređenja. Referentna tačka kritičkog komparativizma ili estetskog suda više nije suverenitet nacionalne kulture. U tom smislu, Bhabha (Smeštanje kulture) svoju teoriju želi da vidi i kao radikalni kritiku nacionalizma. On niti ne krije svoj prezir prema nacionalizmu; tako recimo, govori kako ‘grozna krajnost srpskog nacionalizma dokazuje da se sama ideja jednog čistog ‘etničkog’ pročišćenog nacionalnog identiteta može ostvariti samo smrću’. Po njemu, s ove strane ‘psihoze patriotskog žara’ može se naći dovoljno uverljivih – naime, kulturalnih, umetničkih, književnih – svedočenja za…jedan viši transnacionalni i translacioni fenomen hibridnih zamišljenih zajednica.
Boris Buden, Vavilonska jama. O ne/prevodivosti kulture